Živa zakopana: Preživjela je tri dana zarobljena u grobu
Punih 83 sata žrtva otmice provela je u kutiji ispod zemlje zakopanoj u šumi, a imala je cijev za dovod vazduha
Barbara Jane Mackle imala je sretan život. Ta je 20-godišnja kćer milionera iz Miamija Roberta M. Facklea bila ne samo bogata, već lijepa i popularna. Njen je otac zajedno s dvoje braće osnovao korporaciju Deltona, jednu id najvećih firmi za izgradnju kuća u SAD-u, a bio je i dobar prijatelj predsjednika Richarda Nixona. No, jedno kucanje na vrata prije više od pola vijeka zauvijek im je promijenilo živote. Sve je počelo osam dana prije Božića, 1968. Barbara, studentica na univerzitetu Emory u Atlanti, oboljela je od gripe. Školska bolnica je bila puna, pa ju je majka Jane odvezla u obližnji motel kako bi brinula o njoj.
Kasno u noći čula je kucanje na vratima sobe. S druge strane javio se muški glas, govoreći kako je Barbarin zaručnik Stewart Woodward doživio saobraćajnu nesreću. Joan Mackle je odmah otvorila vrata i suočila se sa sačmaricom koja joj je bila uperena u lice. Ispred vrata su stajali Garry Steven Krist (23) i Ruth Eisemann-Schier (26), oboje sa skijaškim maskama. Njih dvoje su kloroformom oborili Jane i zavezali je kablom, zatim uhvatili onemoćalu Barbaru te je gurnuli u plavi automobil. Vozili su oko 30 kilometara dalje do izoliranog šumovitog područja. Tada je Krist prisilio Mackle da uđe u otvorenu rupu iskopanu u zemlji, u kojoj se nalazila kutija ojačana fiberglasom dimenzija 1 metar sa 2 metra. Histeričnoj su djevojci rekli da unutra ima hranu, vodu, pokrivač, svjetlo i ventilator na bateriju te pumpu ako počne kišiti i kutija se puniti vodom. Krist je počeo zabijati vijke u poklopac te zatrpavati kutiju u zemlju, zajedno sa vrištećom djevojkom. Barbara je ljutito udarala po poklopcu, no uzaludno. Posljednje riječi koje su joj uputili bile su “ne budi takvo derište”.
Kasnije tog jutra, telefon je zazvonio u Mackelovom domu. Robertu i Jane Mackle rečeno je da su njihovu kćer zakopali u kutiji i da će se ugušiti osim ako ne plate otkupninu od 500 hiljada dolara. Ako Robert Mackle pristaje na uslove, trebao je staviti klasificirani oglas u Miami Herald. Učinio je to.
Ispod zemlje je pjevala božićne pjesme
Dva je dana kasnije Mackle primio novi poziv u kojem mu rečeno da dođe do određene lokacije na Biscane Bayu, ostavi otkupninu i ode. Pristao je, no zadatak nije prošao bez teškoća. Jedan komšija je čuo buku, a misleći da je riječ o provalnicima pozvao je policiju. Policajci su stigli te u mraku šume primijetili dvije siluete te su ih potjerali. Krist i Garry su pobjegli, odbacivši kovčeg s novcem. U blizini su pronađeni napušteni Volvo i čamac. U automobilu je policija pronašla polaroid fotografiju Barbare Mackle, odjevenu u crveno-bijelu spavaćicu koju je nosila kad je oteta. U ruci je držala natpis “oteta”.
U međuvremenu je djevojka s fotografije pokušavala sačuvati zdrav razum i optimizam, na glas je pjevala božićne pjesme i razmišljala je o ukrašavanju božićnog drvca, prisjećajući se klizanja s momkom. No, ni uz sav trud nije mogla zaustaviti crne misli koje su joj se prikradale.
Robert Mackle je u međuvremenu očajnički pokušavao dovesti svoju jedinu kćer kući. Slomljen što je možda izgubio jedinu šansu da je spasi, izdao je saopštenje za javnost otmičarima, uvjeravajući ih da nema nikakve veze s propalom predajom novca.
Uspjelo je: Mackle je primio telefonski poziv kojim su ga uputili da se odveze do zemljane ceste zapadno od Miamija i tamo ostavi novac. Napravio je kako su tražili i čekao kraj telefona sa suprugom te agentima FBI-a. U 15.00 je stigao poziv. Krist je dao upute za dolazak do Barbarine lokacije, no bile su dosta neprecizne i sumnjive. Tamo je pojurilo preko stotinu agenata FBI-a. Nakon nekog vremena, koje je Barbari predstavljalo vječnost, neko je čuo tiho kucanje. Muškarci su počeli kopati golim rukama.
Dvanaest minuta kasnije, Barbara Mackle – slaba, ali neozlijeđena – podignuta je iz groba. Dok ju je jedan od FBI-ovih agenata odvezao u automobilu koji je čekao, uspjela je pokazati neočekivani smisao za humor govoreći mu, uz mali osmijeh: “Ti si najzgodniji čovjek kojeg sam ikad vidjela.” Tada je direktor FBI-ja J. Edgar Hoover prenio je sretnu vijest roditeljima.
Krist je pronađen blizu obale Floride, nakon što su policajci pronašli gliser koji je kupio s većinom novca od otkupnine. Njegova je partnerka Ruth Eisemann-Schier uspjela pobjeći, a za njom su raspisali tjeralicu. Uhvatili su ju tek 1969. godine. Identifikovali su ju na temelju otisaka prstiju. Priznala je krivicu i osuđena je na sedam godina zatvora od kojih je tri odslužila u Hondurasu.
Bila je prva žena koja je imala “čast” biti na vrhu ljestvice FBI-ovih 10 najtraženijih. Krist je osuđen i osuđen na doživotni zatvor 1969, ali je pušten je uslovno 10 godina kasnije. Nažalost, propustio je svoju drugu priliku na slobodi. Nastavio je studirati na medicinskim školama u Grenadi i Dominiki, a na kraju je pronašao posao kao doktor opšte prakse u Indiani, ali mu je 2003. godine oduzeta licenca. Tri godine kasnije ponovo je našao nevolje – ovoga puta kad je unajmio brod kojim je iz Južne Amerike švercao ljude i kokain.
Uhapšen je u Alabami i osuđen na pet godina zatvora, a pušten je na slobodu 2010. Godine 2012. američki okružni sudac opozvao je njegovo puštanje na slobodu zbog kršenja uslovne kazne (zemlju je napustio bez dozvole) i osuđen je na još 40 mjeseci iza rešetaka. Barbara Mackle, sada Barbara Woodward, udana je s četvero djece i živi na Floridi. Sjećanja na ona tri i po dana ne želi više dijeliti s drugima. Tokom svih ovih godina odbijala je intervjue.
Izvor: express.hr
