Žene mafijaša: “Kuće su nam bile pune love, trošile smo k’o lude”

Prijateljima njihove djece one su obične mame iz predgrađa.

Zapravo, one su supruge braći blizancima i oni su gotovo jedini odgovorni za ogromni porast tržišta narkotika u Sjedinjenim Državama tokom posljednje dvije decenije. Od 1998. do 2008. godine, njihovi muževi, Pedro i Margarito Flores, Jr., postali su veliki trgovci i svojeoručno su gradili krijumčarske puteve preko meksičke granice, dramatično povećavajući količinu kokaina, heroina, metamfetamina i marihuane koja je prolazila do Sjedinjenih Država.

Godine 2008., na vrhuncu zločinačkog poduhvata, Peter i Junior, donijeli su tešku odluku o saradnji sa saveznim vlastima, postali su doušnici. To je bila porodična odluka, koju su donijeli jedne noći dok su sjedili za kuhinjskim stolom, a učinili su to kako bi djecu zaštitili od strahota nedavnih meksičkih ratova za droge, mučenja, ubistava i uništenja previše porodica i zajednica. “Morali smo zaustaviti ciklus zločina u kojima su naši muževi rođeni; nismo htjeli da naša djeca to vide kao svoju budućnost. Nismo nikada koristile droge, a naši muževi nisu – i nikada nisu bili – ponosni na svoj svakodnevni rad. Učinili su to samo zato što je to bio jedini život koji su ikad poznavali. U njihovoj porodii droge nisu bile samo normalne i prihvaćene, bilo je to trgovina koju ih je otac naučio. Čak i u Americi – navodnoj zemlji prilika – kada ste siromašni, neobrazovani, često se smatra da je droga jedini put”, pišu one u knjizi ‘Cartel Wives’.

Nakon što su Peter i Junior postali doušnici i obavijestili američku državnu tužiteljicu o svakoj pojedinosti svoje kriminalne karijere, gotovo su čitavo vrijeme 2008. godine potajno snimali razgovore s najvišim članovima kartela u Meksiku, uključujući zloglasnog Joaquína “El Chapa” Guzmána. Njihova saradnja pomogla je s optužnicama protiv šezdeset devet važnih krijumčara, od arhitekata tunela graničnih prijelaza do šefova nekoliko kartela, koji su praktički vodili Meksiko. Osim toga, pomagali su u jedanaest optužnica koje su zahvatile više od stotinu ljudi. Danas, svi ti ljudi nisu u zatvoru, ali sa svjedočenjem njihovih muževa uskoro će biti.

Život nakon kartela nikako nije lagodan. “Godine 2015. Peter i Junior su osuđeni za svoje zločine i poslani u zatvore za štićenje svjedoka, a mi smo se sakrivali. Sada živimo po tajnim mjestima s našom malom djecom, posjećujemo muževe vikendom i praznicima, a lažemo svojim prijateljima i komšijama o tome ko smo. Dok sjedimo u redu s automobilom čekajući da pokupimo našu djecu, pitamo se je li vrijeme za promjenu telefonskih brojeva po drugi put u tom mjesecu, brinemo se hoće li nam se svjedočenje nad muževima protiv šefova kartela obiti o glavu. Hoće li poslati ubice da nas prate i ubiju. Pokušavamo što je moguće više razmišljati o dalekoj budućnosti kada će naše porodice biti ponovno ujedinjene, pod budnim okom američkih vlasti”, kažu one.

Čak i ako nikada niste dirali drogu, promijenit će vaš život. Iako to možda niste svjesni, narkotici su oko vas i oni mijenjaju sami svijet u kojem živimo. Blagajnica nevina izgleda u trgovini u vašoj četvrti možda krije kilogram kokaina iza pulta, ili slatka, tiha dama kraj koje sjediš u avionu može imati balon pun heroina u trbuhu. Nasmiješeni  roditelj koji vas pozdravlja može se potajno boriti protiv ovisnosti o lijekovima protiv bolova. “Naši muževi sakrivali su milion dolara kokaina i heroina u luksuznoj kućici pored ulice gdje se nalazi Harpo Studios i učinili isto kod kuće u Calabasu, nekoliko kilometara od mjesta gdje žive Kardashiani. Ipak, niko od komšija nije sumnjao u nešto. Ili pogledajte nas. Mi govorimo ljudima da smo samo domaćice odvojene od muževa, ali istina, bili smo dobri prijatelji s plaćenim ubicama”, pričaju dvije anonimne autorice.

“U osam dugih godina šutjeli smo jer smo se zauvijek pozdravili s Meksikom, vraćajući se u Chicago i prema novoj i nepoznatoj budućnosti. Sada se možemo međusobno povjeriti, ali sigurno ne možemo ništa reći našim komšijama ili porodicama. Razmotrili smo davati intervjue novinarima, ali smo htjeli zadržati sve dok ne budemo mogli ispričati sve naše priče, bez prekida. Želimo da čujete šta su naše porodice prolazile vlastitim riječima”, kažu one.

“Ne pišemo ovu knjigu da postanemo bogate. Bile smo bogatije od naših najluđih snova, a istina je da nam to ne nedostaje. Da smo željele da naši životi ostanu isti, molili bismo muževe da ostanu u Meksiku, gdje smo vozili luksuzne automobile, živjele u skupim stanovima, odmarale se na plaži u Puerto Vallarta kad god smo htjeli i imali više novca nego što su naše porodice ikada sanjale. Ali to je bio prljavi novac, krvavi novac. Iz različitih razloga zaljubili smo se u kriminalce, a mi nismo ovdje da to opravdamo, ali želimo vam reći kako i zašto se to dogodilo”, pišu one u nedavno objavljenoj knjizi.

Izvor: express.24sata.hr/pozitivno.ba