ŽENA HEROJ: Tokom rata, uz svjetlost svijeća, porodila je 325 žena, svih nacija, bez da je ijedna žena ili beba umrla!

U njezinim rukama nijedna majka ni beba nisu izgubile život. U ratu je imala improvizovano porodilište u vlastitoj kući gdje je žene porađala uz svijeće.

Nije imala niti struju, niti vodu.

Na potoku je prala plahte, u podrumu ih ručno otkuhavala. Njena kuća bila je utočište porodiljama iz svih krajeva srednje Bosne, bez obzira na vjeru i naciju.

“Nisam nikad razdvajala ljude. Meni su uvijek bili svi isti. No, dogodilo se da nisu … Ja ni danas ne mogu shvatiti da se to dogodilo”, priča Ulfeta Tuco.

Četvrtog dana po početku rata Ulfeta je primila poziv iz Križanćevog sela. S druge strane slušalice zabrinuti glas pozivao je u pomoć. Kazali su joj: “Žena umire!”

“Nazvala sam policiju da vidim šta da radim. Rekli su mi da nisam normalna. Nakon što sam rekla da ću ići, policajac je došao po mene. Obukla sam pancirku i legla na zadnje sjedište. Na putu do rodilje na auto su pucali sa svih strana. Srećom, stigli smo na vrijeme i žena je spašena. Zvala se Ružica. I ona i dijete su preživjeli”, nastavlja priču.

Porodila 325 žena

Tokom rata, u improvizovanom porodilištu u svojoj kući, porodila je 325 žena.

Kako rat, zaista, pokaže ono najgore od ljudi uvjerila se i Ulfeta. Rat je najgore što se u vijeku jednog postojanja može dogoditi pojedincu, tvrdi.

“Rat me razdvojio od ljudi koje sam smatrala svojima. Od ljudi koje sam voljela više nego vlastitu sestru. Nikad to nisam preboljela”, priča s tugom u očima.

“Da se barem niko ne mrzi i da smo svi isti. Jer svi smo se isto rodili, i isto plakali. Svi smo ispod kože krvavi”, zaključuje.

Po završetku rata, organizacija iz Italije je donirala sve potrebno za normalno porodilište, koje je i otvoreno u Domu zdravlja u Vitezu. Tu je porođeno 125 žena.

Izvor: dnevnik.hr