ZEKERIJAH ĐEZIĆ: Prvi Tuzlak čiji je glas snimljen na gramofonskoj ploči

ZEKERIJAH ĐEZIĆ (Janja, 14. novembar 1937 – Sarajevo, 17. oktobar 2002)

Zekerijah Đezić imao je prekrasan, baršunasti bas-bariton, izrazito muževnu pojavu, estetiku rezultiranu između ostalog i višedecenijskim spikerskim pozivom i nepojavni oblik Đeze; ruh-dušu, iz koje je isijavala dobrina sevdalije.
Dobrina koja nikome nije bila prepreka a sama sebi, kao usud, uvijek dovoljna.

Bio je prvi Tuzlak čiji je glas snimljen na gramofonskoj ploči, a pjesma “Tuzlanka se Sarajkama hvali”, prva je novokomponovana tuzlanska sevdalinka snimljena na gramofonskoj ploči. To je bilo 1964. godine, a druga pjesma bila je “Bosno moja lijepih planina”. Davne 1966. godine zapošljava se na Radio Sarajevu da bude spiker i pjeva sevdalinke – da razgaljuje dušu narodu, radeći, maksimalno, prepoznatljivo i jedno i drugo. Od 1968. godine počeo je svirati u orkestru Ismeta Alajbegovića – Šerbe. Đeza je bio bariton, maksimalno estetski i dikcijski nosilac pjesme i još izuzetno lijep muškarac. Ženski dio publike, bio je opčinjen i zadovoljan, a muški ljubomoran.

Nezaboravna pjesma u njegovoj izvedbi je “Puknute strune” koju je komponovao Silver Pašić. Za Đezu se ne zna jel’ bolje pjevao ili vodio program.

Na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada su se mnogi pjevači bojali zapjevati, pjevao je pjesmu “Ne daj se Bosno”. To je prva pjesma koja je pozivala na otpor.

Dana 17. oktobra preselio je na Ahiret, a dženaza je obavljena na sarajevskom  Alifakovcu.

Iza njega su ostali supruga Gordana i sin Alen.

Najviše slušane pjesme našeg Đeze su;

1) ŠTA BI BILO S’ ĐUZEL ĐULOM
2) EH, MOJ DORO, DOBRI DORO
3) IME TVOJE NEĆU SPOMINJATI
4) RAZBOLJE SE ŠIMŠIR LIST
5) MUJO OD DOBOJA
6) BOSNO MOJA LIJEPIH PLANINA
7) KONJA KUJE DIZDAREVIĆ MEHO
8) AMANET ŠEHIDA

Izvor: bosanskiaksamluk.com