Zašto volim Jugoslaviju: Odgovori pionira iz 1976. godine
Gdje su danas ova djeca …
Na jednom času u beogradskoj osnovnoj školi “Miloš Matijević Mrša” učiteljica je drugom razredu dala temu: “Šta je Republika”.
“Republika je država u kojoj ljudi žive slobodno i mirno, jer nad njima nitko ne vlada, a to se zove socijalizam”.
Zoran Nikolić ne zna tačno reći šta je Republika, ali zato zna zašto je voli: “Zato što je uvijek slobodna i lijepa i ima svašta i lijepih stvari, ima i dobrih đaka i zato što se Tito rodio u njoj.”
Za Valentinu Travlejev republika je nešto više od stvari i pojmova:
“Republika je narod koji se svom rođendanu raduje …”
“Ja volim Republiku zato što u njoj stanujem. Ona je lijepa i velika i moja Republika se zove Jugoslavija”.
U dječjoj mašti republika je dobivala najrazličitije oblike i definicije, a ni za jednu se ne bi moglo reći da nije tačna.
“Republika je mnogo gradova i kada se svi ljudi vole, kada je sloboda oko nas i kad ima mnogo kuća i nebodera …”
“Republika je jedno veliko društvo koje se ne odvaja jedno od drugog i ja volim Republiku zato što će krv prosuti za sve nas u Jugoslaviji …”
“Republika je kada smo svi zajedno i kada se družimo i volimo, kada jedan drugome pričamo priče i kad smo dobri i nismo bezobrazni i kada se ne tučemo …”
“Republika je zemlja u kojoj živimo, prijateljstvo s čim se družimo u životu, cvijeće koje niče iz zemlje i miriše u ljubavi i srcima …”
… iznijeli su svoju definiciju Republike Mirza, Predrag, Jasmina i Miško, a Svetlana dodaje:
“Republika je bijela kao snijeg, kao bijela balerina”.
I pored mnogobrojnih definicija, nisu iscrpljene sve mogućnosti:
“Republika je nešto što je naše …”
“Republika su pioniri svi …”
“Republika je Jugoslavija, tu se održavaju mnoga predavanja i volim Republiku što je u mojoj zemlji što znam gdje je …”
“Republika je razdragan život u mojoj Jugoslaviji …”
… kao što su napisali Svetlana, Goran, Mirjana i Jelena.
Zašto volim Republiku?
“Ja volim Republiku zato što mogu raditi šta hoću i zato što drug Tito tu živi, i što su partizani pobjedili Nijemce, zato što su lijepi gradovi, zato što ima mnogo automobila, zgrada, škola i zato što ima mnogo aviona, autobusa, i zato što ima puno trgovina.”
“Ja volim Republiku zato što je lijepa i značajna, pa i zato što sam se ja u njoj rodila” objašnjava mala Marija.
“Volim Republiku zato što je ona moja domovina” jednostavno kaže Jelena T.
“Volim domovinu jer mi donosi praznike i Novu godinu, a ja onda jedem torte koje mi mama spremi”, u jednom dahu kaže mala Vesna.
“Ja Republiku volim zato što lijepo i na miru se igram i što ima puno toga za jesti, a to proizvode tvornice”, očito je toga dana gurmanski bio raspoložen mali Mića.
Ptico moja šestokrila
Kada bi se dodjeljivala nagrada za najljepšu pjesmu posvećenu Republici, bez sumnje bi je osvojio Miodrag Jelić, koji će jednoga dana, kada odraste postati vjerovatno pjesnik. Umjesto odgovora, predao je učiteljici papir na kome je pisalo:
“Republiko moja mila, ptico moja šestokrila.
Republiko moja draga, svi te vole do oblaka.
Republiko moja slatka, ko šlag si nam uvijek slatka.
Republiko, Republiko, opet nam je cvjetić nik’o.
Republiko bez ratova, bez lopova, bez somova.”
Pjesnički su toga dana bili raspoloženi i Zoran, Jelena, Nena …
“Republika je rođena
kada je naša zemlja
oslobođena…”
“Republiko, nekada krvava, danas si puna ševa i djece razdragane kao proljeće, koja stalno hvataju leptiriće.”
“Šta to piše na ogradi, šta smišljaju male glave, Republici šalju mnoge lijepe pozdrave.”
Najljepša domovina na svijetu
A zatim su učiteljici stigli zadaci u kojima je Republika bila cvijeće, trava, sunce … i u kojima se navode važne, lijepe i iskrene misli.
“Republika je gdje živimo, učimo, igramo se. To je nešto što je ljepše od bilo koje druge domovine na svijetu. Ona je za mene jedina domovina” napisao je mali Predrag.
Lidija je ispisala: “Ja volim svoju domovinu jer je ona MOJA i ja živim u njoj.”
Katarina voli Republiku zato što u njoj žive vrijedni ljudi.
“Ja volim Republiku zato što našim građanima kad se završio rat, nije bilo teško sagraditi Novi Beograd”.
A Vlada o Republici kaže: “Po mom mišljenju, Republika je jedan nezavisan narod koji se bori za svoju slobodu ako dođe do rata”.
Gordanina definicija, pomalo filozofska, glasi: “Republika je gradovi i ljudi i sve oko tebe i oko drugih.”
Dejan opet voli Republiku iz ličnih razloga: “Ja volim republiku zato što je nama pionirima dala pionirske marame.”
Možda za drugog neće biti važno, ali Srđanu je to jedan od glavnih razloga zašto voli Republiku:
“Prvo zato što sam se u njoj rodio i zato što imam ovdje svoju kuću i vrt i ja i Miša smo zasadili mrkvu i šipak i mama me je pustila da sam to radim.”
Republika se rodi i ne može umrijeti
Dušičini planovi za budućnost su sasvim realni i veoma zreli. “Ja hoću u Republici odrasti i postat ću čovjek”.
Mala Svetlana je napisala: “Republika se rodi i ne može umrijeti. A naša Republika Jugoslavija je novembarski crveni cvijet, cvijet svim građanima beskrajno lijep”.
Najkraći zadatak je napisao plavokosi Duško: “Republika su slobodne planine, gradovi i sela”.
Kada drugi put bude pisala Republici, Milica može izbrisati znak pitanja na kraju prve strofe svoje pjesme, jer Republika ništa tako ne voli kao svoju decu:
“Lijepa si mi ti, Republiko moja, ponosna sam na te i ti si na mene. ”
Republika je cvijet koji raste u miru
“Krv smo svoju prodali za olovo i Jugoslaviju oslobodili”, započinje svoj zadatak Goran Nedeljković.
“Jugoslavija je sada cvijet koji raste u miru, a zaliva ga sunce slobode.
Jugoslaviju volim kao svoje oči i žrtvovao bih se da moja zemlja buja i cvijeta pod nebom slobode.
Jugoslavija je Republika junaka.
Živjela Jugoslavija … Živjeli svi mi!”
Zabilježio: Jovan Antonijević (Časopis ‘Praktična žena’, 1976.)
Izvor: index.hr/yugopapir.com
