Zašto mještani Timočke krajine noću izbjegavaju mostove rijeke Bistrice: Konjske glave, čudna rika, neobični vjetrovi …
Bistrica je na prvi pogled mirno selo u timočkoj krajini, općina Petrovac na Mlavi. Tu odnedavno postoji i etno selo u kome su se poslije dugo vremena začuli zvuci vodenice. Do danas je sačuvano i deset prastarih vodenica i još dvije valjavice sukna. Dokaz o tome je i osmanlijska tapija iz 1819. godine.
Timočka krajina je poznata po raznoraznim parormalnim pričama i dešavanjima koja nemaju objašnjenja. Istoimena rijeka Bistrica je prekrasna ali mostovi preko rijeke Bistrice su mjesta koja mještani noću izbjegavaju. O tome postoje svjedočenja ljudi koji preko mostova noću ili ne idu ili ne prolaze spokojno.
Svadba nevidljivih svatova
Pretvorili se u konjske glave
U tom trenu nakom popijene jedne rakije, svatovi nestaju, a oko djeda se pojaviše samo konjske glave. Malo je reći da se djed uplašio, ali je nastavio dalje. No od tada nije imao mira, na sam pomen u priči o mostovima Bistrice.
Jedan od mještana priča o još jednom neobašnjivom događaju. Tada nije bio sam, kao djed iz prethodnog slučaja. S ovim mještaninom je bila i njegova supruga. Njih dvoje su otišli pješice u susjedno selo u goste. U ugodnom razgovoru, pala je kasna noć te su ovo dvoje ljudi krenuli nazad svojoj kući. Bilo je 23.30. Skoro je bilo pola noći kada su se njih dvoje zatekli na jednom od mostova, a s druge strane se čula strašna rika.
Žena se uplašila što je i normalno kod ovakvih neobjašnjivih pojava. Kako bi umirio ženu, čovjek se pravio kao da ništa nije čuo. No rika je bila sve glasnija. Niotkuda, počeo je duvati nevjerovatno jak vjetar. Kasnije se pričalo da su slična iskustva imali i još neki ljudi iz sela. Neki su čak osjetili neobjašnjive energije na mostovima noću, osjećaj poput neke sile koja vam ne da naprijed.
U snu vozio biciklo
Jedan od mještana je doživio nešto slično kada se noću iz grada vraćao biciklom. I opet je bilo oko 23.30, čovjek kaže da je zaspao, i u snu nastavio voziti bicikl. Niti je sletio u rijeku, niti pao s bicikla. Hvala Bogu, bez ikakvih posljedica je stigao kući, ali od tad strogo izbjegava noću prelaziti preko mostova u svom selu.
Timočka krajina je puna ovakvih fenomena, u koje mnogi ljudi ne vjeruju.
Ja, dok sam kao dijete slušala priče moje bake o sličnim događanjima u mom kraju, znala sam je pitati: “Bako, a zašto toga danas nema, kako ja to nikada ne vidim?”. Na to mi je uvijek ponovljala isto: “Milo, danas su ljudi grešni, ne boje se Boga, zato Bog i ne da da se vide stvari s druge strane.”
Slavenka Polojac
Izvor: aura.ba/pozitivno.ba
