Zašto ljudi vjeruju u paranormalno?

Kratak odgovor je – jer žele vjerovati. 

Prema Brianu Cronku, profesoru psihologije na državnom sveučilištu Missouri Western, ljudski mozak uvijek pokušava dokučiti zašto se nešto događa, a kada razlog nije jasan, većina ime tendenciju davati prilično bizarna objašnjenja.Zašto je to pak tako?

„To je artefakt svojstven ljudskom mogu, želja da se pronađe uzrok i posljedica. Sposobnost predviđanja budućnosti je nešto što ljude čini ‘pametnima’ u okruženju jednakih. To kao nuspojavu ima praznovjerje i vjeru u paranormalno.“

Danas, prema LiveScience-u, ogroman medijski prostor na radiju, internetu i televiziji koji se posvećuje paranormalnom omogućava održavanje folklora i mitova. Fikcija, izmišljotine zbog agende i  različita vjerovanja maskiraju se kao činjenice. Prema anketi „Gallup“ iz 2005. godine, tri četvrtine ispitanika vjeruje u barem jednu paranormalnu pojavu, od čega 41% vjeruje u ESP (ekstrasenzornu percepciju), 32% vjeruje u postojanje duhova, 31% vjeruje da je moguće čitanje misli, 26% vjeruje u čarobnjaštvo i vidovitost, a 25% u astrologiju.Provedete li neko vrijeme na internetu lako ćete naići na web stranice i iza njih ljude koji čvrsto vjeruju u mnoge druge, vrlo upitne tvrdnje, poput ideje da su vanzemaljci sletjeli u Roswell 1947., da je Zemlja stvorena prije manje od 10 000 godina, da se Holokaust nikada nije dogodio, da je 11.rujan 2001. režirala američka vlada da uvuče amerikance u rat… Popis je jako dugačak.

Zašto toliko ljudi vjeruje u takve stvari?Michael Shermer, osnivač časopisa „Skeptik“, rekao je: „Svi ljudi traže obrasce ponašanja i vjerovanja, to nam je u prirodi. Također smo pripovjedači, jer nam to pomaže pronaći smisao u kaotičnom svijetu. Kako bi preživjeli, mi smo evoluirali da pronalazimo uzročno – posljedične veze u prirodi, a zatim satkamo uvjerljivu priču kako bismo to sve objasnili. Naši preci koji su bili sposobni procijeniti uzroke migracija životinja bolje su jeli i imali su više potomaka. Mislim da je jasno zašto. Ali vjerovanje da kišni bogovi mogu smiriti oluje nije fatalno, nego smo time naslijedili vjerovanje u magiju. Dodajte tome činjenicu da mnoga od takvih uvjerenja čine da se osjećamo bolje, ispunjavaju neke emocionalne potrebe, obećavaju čudotvorne lijekove ili brzo bogaćenje, općenito djelujući na naš iracionalni dio mozga, zaobilazeći time onaj racionalni.“

Kada je netko čvrst u svojim uvjerenjima, čak i kada znanstveni dokazi govore suprotno, teško je takvim osobama promijeniti mišljenje, jer se plaše izlaska iz svog ustaljenog obrasca vjerovanja. Za istinske vjernike, klimava i nepotkrijepljenja objašnjenja o nekim događajima su privlačnija nego dobro argumentirana objašnjenja koja se kose sa njihovim uvjerenjem. Znanstvena objašnjenja, naime, ne pružaju emocionalnu utjehu kao vjera u nešto nadnaravno. Znanstvenici, skeptici i ljudi sa kritičkim razmišljanjem dobili su nemoguć zadatak: dokazati da nešto ne postoji. Možete dokazati da postoji objekt poput stijene. Ne možete dokazati da čudovište iz Loch Nessa, duhovi ili NLO ne postoje. Što bi onda trebali mi, ljudi koji traže uzrok, koji su skeptični i oslonjeni na kognitivne spoznaje? Kako ćemo filtrirati činjenice od fikcije? Shermer daje svoju verziju opreme za detektiranje gluposti. Koristite ovaj popis kako biste i sami mogli shvatiti ako postoji osnova iza neke tvrdnje, uvjerenja ili naizgled čudne ideje.

–          Je li osoba koja iznosi neku tvrdnju kvalificirani stručnjak na tom polju ili šarlatan? Ljudi koji nisu educirani o nekoj temi mogu napraviti doprinos, ali to je iznimno rijetko da je gotovo isključeno.

–          Ima li izvor informacije učestalo slične tvrdnje? Osobe koje se bave paranormalnim i članovi rubnih skupina imaju naviku ići daleko iznad postojećih činjenica.

–          Jesu li tvrdnje provjerene od strane nekog drugog izvora? Obično pseudoznanstvenici daju nepotvrđene izjave ili istražene od strane svog vlastitog kruga ljudi. Tko provjerava tvrdnje, a tko provjerava provjerivače?

–          Kako se tvrdnje uklapaju u ono što znamo o funkcioniranju svijeta? Kada se razmišlja na ovaj način sheme za brzo bogaćenje i burzovne tajne nikada ne izgledaju tako dobro.

–          Je li itko pokušao opovrgnuti tvrdnju ili je jedini dokaz za nešto samo iskaz pojedinca? Ovo je poznato kao potvrda pristranosti odnosno tendencija ka ignoriranju suprotnih dokaza.  To je razlog zašto su nam potrebne znanstvene metode koje uključuju pokušaj da se dokaže suprotno.

–          Podudaraju li se  ‘dokazi’ sa tvrdnjama i zaključcima ljudi kojima to odgovara? Teorija evolucije, na primjer, je dokazana kroz bezbrojne dokaze mnogih neovisnih istraživača, jer niti jedan fosil sam za sebe ne dokazuje ništa. Bez ovoga, ništa nije dovoljno. Ako skupina istraživača neovisnih jedni o drugima ne dobiju makar približne rezultate jasno je što je u pitanju.

–          Koristi li osoba koja nešto tvrdi prihvaćene alate i metode istraživanja? Ufolozi se najčešće zavaravaju ovim zabludama, jer ne žele prihvatiti da se njihova ‘viđenja’ mogu objasniti drugačijim načinom od njihovoga. No to nije dovoljno senzacionalistički.

–          Nudi li osoba koja nešto tvrdi drugo objašnjenje za promatranu pojavu ili je to strogo proces negiranja postojećeg objašnjenja? Ovo je klasična strategija za debate – kritiziraj svoga protivnika i nikada ne potvrđuj u što vjeruješ kako bi  izbjegao kritiku.  Kreacionisti su ovo doveli do savršenstva. Ali, da bi bili legitimni, pozitivan dokaz u vezi naše ideje također mora biti predstavljen.

–          Koristi li osoba koja nešto tvrdi za svoje objašnjenje neke druge nepotvrđene fenomene? Na primjer, skeptici koji tvrde da stil života, a ne HIV, uzrokuju AIDS, ne daju niti jedan dokaz u prilog svojoj tvrdnji, a  koji teorija o HIV-u ima.

–          Postoje li izvanredni dokazi za izvanredne tvrdnje? Dokaz je ključ. Normalne tvrdnje trebaju normalne dokaze, a izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze.

U prilog apsurdnosti tvrdnji da neki ljudi posjeduju paranormalne sposobnosti, u SAD-u postoji „Izazov za milijun dolara“. Koncept ovoga natječaja je vrlo jednostavan. Ovako glasi službeni poziv:

„Edukacijska zaklada Jamesa Randija (u daljem tekstu JREF) nudi milijun dolara nagrade svakom onom tko može dokazati, pod kontroliranim znanstvenim uvjetima promatranja, bilo kakve paranormalne, nadnaravne ili okultne moći ili događaje. JREF se neće uključivati u proces istraživanja, osim što će pomoći u kreiranju protokola i uvjeta u kojima će se testiranje održati. Svi testovi će se održavati uz pristanak i sudjelovanje podnositelja zahtjeva. U većini slučajeva, od podnositelja zahtjeva bit će zatraženo da uradi preliminarni test tvrdnji, ukoliko bude uspješan, uslijedit će formalni test. Preliminarne testove obično provode suradnici JREF-a na mjestu gdje podnositelj zahtjeva živi. Nakon uspjeha u preliminarnom testiranju, podnositelj zahtjeva postaje vlastiti branitelj, koji mora dokazati svoje tvrdnje.“  Do sada nitko nije prošao niti preliminarne tekstove, iako je Randi pozvao neke od ‘poznatih’ osoba na tom području, npr. Sylviu Brown (Osoba koja tvrdi da je vidovnjakinja i medij koji komunicira sa mrtvima i ‘onom’ stranom) da se odazovu testu. Razumijete da je ovo brz i jednostavan način da zaradite milijun dolara ako doista imate ‘moć’?  Ali zašto još nitko nije uspio? Vi budite sudac u ovom slučaju. Ljudi imaju tendenciju vjerovati u čudne stvari bez znanstvene vrijednosti, jer tražimo obrasce, uzorke, tražimo objašnjenje za neke pojave i stvari, osjećamo se neugodno ukoliko ne razumijemo svijet oko sebe, tvrdoglavi smo. Teško je promijeniti nečije mišljenje. Pokušajte i uvjerite se. To nije niti malo jednostavan zadatak. Tako na učitelje, mentore i odgojitelje budućih generacija pada velika obaveza i dužnost – naučiti te generacije kritičkom mišljenju i korištenju svog mozga za vlastito otkrivanje gluposti, šarlatanstva i prevara.