EX-YU gastarbajterske priče: “Pun frižider, prazna duša”
U potrazi za boljim životom …
Naši građani koji žive i rade u inostranstvu, kažu da imamo pogrešnu predstavu ukoliko mislimo da je njima sve idealno. Bolje je, ističu, nego kod nas ali ni u bogatim državama nije savršena situacija.
Norveška, Njemačka, Austrija, Italija, Slovenija, samo su neke od zemalja gdje rade i žive naši ljudi. Opisuju svoju svakodnevicu i porede je sa prošlošću, kada su živjeli “ovamo”. U većini slučajeva zadovoljni jesu, ali imaju i zamjerke. Poslušajte njihove priče.
***
U Italiji sam od 13. godine. Već tada sam naučio koliko treba raditi i znati više da bi uspio u životu. Ako su drugi dobri, ti treba da budeš odličan da bi te smatrali prosječnim, jer ipak si stranac.
Danas radim na poslovima uprave resursima. Kao i u školi, da bi dospio gdje sam sad, nisam smio sebi da dozvolim da gledam koliko se sati radi, jer ako bi drugi radili osam, ja bih na poslu provodio devet do deset časova.
Mogu da kažem da je sada zarada sasvim solidna, od koje mogu da plaćam kiriju, izađem i uštedim, i što je najvažnije, vjerovatno ću uspjeti i da kupim kuću koju ću kroz godine otplaćivati, ali barem znam da će biti moja.
Vjerujem da će i djeca, kada ih budem imao, moći da žive normalniji život od moga i da će biti gledana drugim očima. Najveća prednost inostranstva je to što je ovdje, u odnosu na BiH, veća mogućnost za napredak i bolja budućnost za djecu.
***
Radim četiri dana sedmično po devet sati. Posao je naporan, ali je zarada dobra, i što je najvažnije, mogu da živim od toga, ali i da uštedim, te sebi priuštim neke posebne stvari.
Dakle, ne zaradi se samo za osnovne životne potrebe. Što se tiče mišljenja naših ljudi o životu ovdje, mislim da imaju pogrešnu sliku o svemu. Lake zarade nema!
Međutim, sve je uređeno u smislu da, ukoliko imate visok stepen obrazovanja, time vam se poveća i šansa za veću zaradu.
Socijalni sistem je tako uređen da štiti radnike, za razliku od sistema kakav je u BiH. Kada je u pitanju ono što mi nedostaje, opisala bih to jednom rečenicom: Frižider je pun, ali je duša prazna.
***
Zaposlen sam u jednoj austrijskoj firmi koja ima svoje predstavništvo i u Sloveniji, a bavi se proizvodnjom auto-dizalica. Ja radim na takozvanim CNC mašinama i već imam nepunih sedam godina radnog staža.
Posao nije naporan. Radim pet dana po osam sati, vikendom sam slobodan i zadovoljan sam. U odnosu na položaj radnika kakav je u BiH, mogu da kažem da nemam razloga za nezadovoljstvo.
Ipak, naši ljudi koji smatraju da se ovdje zarađuje toliko da može da se nemilice troši nisu u pravu. Nađe se vremena i novca i za zabavu, ali umjereno, jer nigdje nije idealna situacija.
Iako sam zadovoljan, nedostaje mi otadžbina i koristim svaku priliku da posjetim rodni kraj. Uprkos tome, namjeravam da ostanem u inostranstvu, jer su uslovi za život mnogo bolji nego, nažalost, tamo gdje sam rođen.
***
Plaćeni ste u zavisnosti od posla koji radite. Ja kao medicinska sestra radim dnevno osam sati, a noćna smjena podrazumijeva devet časova rada. Rad praznicima i prekovremeni sati posebno su plaćeni.
Zadovoljna sam svojim poslom, jer sam se za njega i školovala, ali mi je stradalo zdravlje.
Ljudi ovdje su plaćeni za svoj rad i mogu sebi da priušte normalan život, jer je zemlja uređena. Međutim, naši ljudi griješe jer misle da mogu lako zaraditi novac ovdje. Nije lako pronaći posao, ali kada to uspijete, adekvatno ste plaćeni za to. Naši ljudi puno očekuju, a zaboravljaju da postoje izdaci, kirije, porez, osiguranja…
***
Trenutno ne radim, ali sam radila. Školovala sam se za administrativnog radnika u socijalnim službama. Kada se radi, u državnoj firmi to podrazumijeva pet dana sedmično, osam sati dnevno.
Norveška ima najbolji standard u Evropi i može se jako dobro živjeti. Iako je porez veliki, plata je pozamašna.
Država je toliko uređena da nema loših strana. Nedostaje mi rodni kraj, ali kada dođem u Banjaluku, znam da sam na odmoru, a da je pravi život ovdje, u Norveškoj. Volim doći u domovinu da vidim rodbinu i svoje prijatelje.
Izvor: Agencije
