VREMENSKI PUTNIK: Engleski kočijaš koji se ‘sudario’ sa vozom iz 20. vijeka

U ljeto 1912. godine iz Londona za Glasgow je jurio ekspresni voz.

U jednom kupeu sjedili su policijski inspektor Scotland Yarda i jedna mlada medicinska sestra. Neočekivano, uz strašan krik, na sjedištu pored prozora pojavio se čovjek zrelih godina. Duga kosa bila mu je upletena u rep, na starinskim cipelama bile su velike kopče, a trougli šešir na glavi. U jednoj ruci držao je veliki bič, a u drugoj nagrizen komad hljeba.

Bio je unezvijeren i prestravljen dok su ga inspektor i djevojka iznenađeno posmatrali. Stali su ga smirivati, pitali ga ko je i otkuda je. Čovjek je, ridajući od plača, odgovorio da se zove Paul Drake, da je kočijaš iz Chatnama i da ne shvata gdje je to došao i kako!

U želji da ga smiri, inspektor je otvorio prozor i predložio čovjeku da pogleda napolje. Voz se u tom trenutku nalazio u polukrugu, tako da se odlično vidio cijeli – od lokomotive do zadnjeg vagona. Tek je to prepalo jadnog čovjeka, pa je pokušao da skoči kroz prozor. Inspektor, zabrinut za njegov život, požurio je po konduktera.

Ali, kada su se obojica vratili u kupe, neznanac je bio isčezao. Na sjedištu su ostali samo njegov bič i trougli šešir. Medicinska sestra bila je u dubokoj nesvijesti. Oba čovjeka pogledala su kroz prozor. Nasip kojim je voz prolazio se nadaleko odlično vidio, ali na njemu nije bilo ničega.

Inspektor je, razumljivo, započeo istraživanje. Za bič i šešir etnografi su tvrdili da potiče iz polovine XVIII vijeka. Dalja ispitivanja potvrdila su da ta željeznička pruga prolazi kroz kraj gdje se još početkom XIX vijeka nalazio zaselak Chatnam. Pastor mjesne parohije pronašao je u arhivi knjigu sa imenima umrlih 150 godina unazad.

Tu je bilo ne samo ime kočijaša, već je na marginama bila napisana i napomena tadašnjeg paroha koja se odnosila na Drakea u kojoj je opisano kako je on, već u zrelim godinama, proživio nevjerovatan događaj. Dok se noću vraćao kući, vidio je neočekivani ‘đavolski prizor, ogromnu, dugačku zmiju, koja se pušila od ognja i dima’. Zatim se Drake, ni sam ne znajući kako, obreo u tom čudovištu. Tu je zatekao ljude u nepoznatoj odjeći, ‘same đavolove sluge’. Nasmrt preplašeni Drake pomolio se Gospodu i odjednom se našao u jarku pored puta!

Dovukavši se nekako do kuće, saznao je da je sat prije toga čovjek iz susjednog sela doveo njegove konje koje je našao desetak kilometara od Drakeove kuće. Od tada je Drakea ‘napustio zdrav razum i smisao rasuđivanja’. Stalno je pripovedao o đavolskim karucama i uzrujavao se što mu niko ne vjeruje …

A njegov trougli šešir i do dan danas se čuva u mjesnom muzeju, dok je bič, nažalost, nestao.