Veliko otkriće: Riješena misterija izduženih lobanja iz Osijeka

Vjerovatno su mnogi čuli za pronalaske izduženih i deformisanih lobanja kod drevnih Maya, Inka i drugih naroda. Po medijima su o njima znale kolati priče, odnosno teorije zavjera, da se radi o ostacima vanzemaljaca, ali je naučna zajednica dokazala kako se radi o jednoj neobičnoj, ali ipak prilično raširenoj praksi kod mnogih starih civilizacija.

No, možda će vas iznenaditi vijest da su takve deformisane lobanje pronađene i na našim prostorima, konkretno u Osijeku, i da su zapravo bile dio jednog vrlo neobičnog načina ukopa, koji je kod naučnika pobudio mnoga pitanja.

U studiji koja je objavljena u časopisu PLOS ONE, a koja je provedena pod vodstvom arheologa Rona Pinhasija sa Univerziteta u Beču i hrvatskog bioarheologa Marija Novaka s Instituta za antropologiju, prezentovani su rezultati izotopske i genetičke analize tri ukopane osobe koje su pronađene tokom arheoloških istraživanja u Osijeku 2013. godine, na području Hermanovog vinograda.

Ovaj neuobičajen ukop datira iz 5. i 6. vijeka, odnosno iz doba Velike seobe naroda kada na ovim prostorima borave različiti nomadski narodi kao što su Huni, Goti, Gepidi, Langobardi i sl. Radi se o izuzetno rijetkom nalazu koji je posebno zanimljiv zbog toga što su lobanje dvije osobe iz tog groba vještački deformisane te su im glave izdužene ili povišene.

Izdužene lobanje i neobična sličnost umrlih mladića

“Analiza je pokazala da je riječ o tri mladića starosti oko 14 godina, svi pokazuju znakove neuhranjenosti, a izotopna analiza ukazuje na identičnu prehranu kod sve tri osobe, gdje su se hranili većinom žitaricama s vrlo malim udjelom proteina životinjskog porijekla.

Ono što je izuzetno važno su rezultati analize drevne DNK koja je pokazala da svaka od analiziranih osoba ima različito geografsko porijeklo: osoba s izduženom lobanjom potiče iz istočne Azije, osoba s povišenom lobanjom potiče s Bliskog istoka, a osoba s normalnom lobanjom s područja istočne Evrope”, rekao je za Index bioarheolog Mario Novak.

“Vještačka deformacija lobanje je namjerna aktivnost koja se provodi na glavama dojenčadi s ciljem postizanja željenog oblika lobanje pomoću letvica, jastučića ili posebno napravljenih pokrivala za glavu.

Radi se o široko rasprostranjenom kulturnom fenomenu koji se praktikuje kako bi se označio grupni ili individualni identitet, odnosno kako bi razlikovao pojedince od ostalih ljudi ili kako bi pružio jasno vidljive dokaze o statusu ili pripadnosti određenoj klasi”, objasnila je molekularna genetičarka Kendra Sirak iz laboratorije Davida Reicha na Univerzitetu Harvard i koautorica ovog istraživanja.

Žrtvovanja ljudi na području današnje Hrvatske?

U samoj studiji spominje se i mala mogućnost da se pri ukopu radilo o žrtvovanju mladih ljudi kako bi se postigla bolja žetva. Upitali smo Marija Novaka kolika je vjerovatnost da se radilo o ljudskom žrtvovanju i je li takva praksa bila prisutna za vrijeme Velike seobe naroda.

“To nam je jedna od najvećih nepoznanica. Hipotezu da se možda radi o žrtvovanju ljudi su zapravo predstavili moji kolege iz Rumunije i Mađarske jer postoji nekoliko sličnih ukopa na tome području iz istoga razdoblja, a koji se vežu uz germanska plemena i nomadsku populaciju.

Kod svih spomenutih ukopa ponavljaju se određeni uzorci; recimo ovdje imamo tri mladića koji su iste dobi, svi pokazuju znakove izgladnjelosti, a ukopani su vrlo neobično, u jami zajedno s gomilom životinjskih kostiju i keramike”, rekao je Novak.

“Kolege arheolozi iz inostranstva su na osnovu sličnih nalaza došli do zaključka da se vjerovatno radi o žrtvovanju jer su u ukopima pronašli razbacane kosti mladića, pomiješane sa životinjskim kostima.

No, to je za sada samo hipoteza. Vrijeme Velike seobe naroda je vrlo turbulentno, a istorijski izvori su jako oskudni. Recimo, znamo da su rimski pisci spominjali žrtvovanja ljudi kod barbarskih naroda, ali teško je to, za sada, potvrditi sa sigurnošću”, dodao je.

U šta su vjerovali?

“Plemena koja su prolazila kroz naše područje imala su različita vjerovanja. Većinom su bili mnogobošci. Obožavali su Sunce, Mjesec i slično. Goti su bili Arijanci, odnosno pripadali hrišćanskoj sekti. Huni su bili većinom totemisti, vjerovali su u životinje i nebeska tijela.

Zanimljivo je da na području Crnog mora imamo Sarmate i Skite koji su često obožavali jelene i konje. Oni su takođe žrtvovali mlade neudane djevojke. Ako je umro plemenski vođa, znali su žrtvovati gomile konja, ali i ljudske žrtve”, ispričao je Novak za Index.

Izvor: index.hr