Veliko otkriće “Kuće mrtvih” u egipatskoj Sakkari
Možda najrealniji prikaz kako je izgledalo balzamovanje ili prije kako je moglo izgledati u egipatskim kućama mrtvih dao je finski književnik Mika Waltari u svom poznatom romanu “Sinuhe Egipćanin”
Godine 2016. u Sakkari je nađena jedna od podzemnih radionica za balzamovanje, a izvještaj o tom otkriću objavljen je nedavno u časopisu Nature.
Kako prevariti smrti?
Egipćani su balzamovali svoje mrtve kako bi njihove duše na neki način prevarile smrt i nastavile dalje živjeti u svom tijelu. Ovaj je proces pripreme tijela za novi život mogao potrajati i više od dva mjeseca. Naravno dužina i kompleksnost postupka zavisili su o pokojnikovom statusu koji je bio usko povezan s platežnom moći. Konkretna se “Kuća mrtvih” smjestila u blizini piramide Unas južno od Kaira. Ova je piramida pripadala posljednjem vladaru Pete dinastije Unasu, a jedna je od najmanjih iz razdoblja Starog kraljevstva. S obzirom na lokaciju očekivalo bi se na prvu da je riječ o starijoj radionici, ali pokazalo se da nije bilo tako.
Mlađa radionica od očekivane
U pitanju je kompleksa radionica sastavljena od više prostorija za različitu namjenu u postupku pripreme tijela za život nakon smrti. Unutar tih prostorija nađeno je više od stotinu keramičkih posuda koje se datiraju u Kasni period drevnog Egipta i pripadaju 26. dinastiji koja je vladala od druge polovine 7. do druge polovine 6.vijeka prije nove ere. Dakle riječ je o znatno mlađoj radionici od one koju bismo možda očekivali s obzirom na njezin smještaj. Arheolozi su ovdje uspjeli identifikovati brojne sastojke koji su korišteni u postupku balzamovanja poput biljnog ulja, katrana, smole i životinjskih masti u keramičkim posudama.
Zanimljivo je da su brojni sastojci pronađeni u ovim posudama stigli iz udaljenih krajeva svijeta. Neki su ovdje došli s područja tropskog dijela Afrike, neki s područja jugoistočne Azije i drugih dijelova svijeta. Ovo znači da je postojao složen sistem koji je morao zadovoljiti potrebe ovih radionica u smislu transporta s velikih udaljenosti, ali i uzgoja određenog bilja koje je uspijevalo na domaćem tlu i prijevoza na kratkim unutrašnjim relacijama, kao i pripreme ovih proizvoda za korištenje i same primjene. Iako su brojni sastojci identifikovani, mnogi su ostali i nepoznati.
Na brojnim posudama bili su ispisani već sastojci, ali i upute za koji se dio tijela koristi određena mješavina, najčešće se među njima spominje glava kojoj se očito davalo više pažnje. Među ovim uputama posebno mjesto zauzimaju one za pripremu lanenih zavoja. Iako su prethodne studije ukazale da su bitumen i pčelinji vosak korišteni za pripremu zavoja za balzamovanje, nijedna od tih tvari nije otkrivena u ovom kompleksu. Ove posude nisu ni u jednom slučaju sadržavale samo jedan sastojak već više njih. Neki su od nađenih sastojaka su imali ulogu uklanjanja neugodnih mirisa mrtvih tijela i omekšavanja kože.
Antibakterijska sredstva iako nisu znali za bakterije
Arheolozi su ostali zapanjeni hemijskim znanjem koje su posjedovali drveni balzameri. Oni su tako znali koje tvari imaju antibakterijska svojstva kako bi spriječili širenje bakterija na koži, a da u suštini nisu ni znali za bakterije u punom smislu te riječi.
Hipoteze koje traže potvrdu
Lokacija ove radionice na nekropoli drevnog grada Memfisa kao i njen položaj u blizini jedne od piramida sugerišu da ona najvjerovatnije nije bila namijenjena bilo kome. Može se pretpostaviti i da je interijer ove radionice bio znatno bogatiji nego što je slučaj s ovakvim objektima namijenjenim običnom narodu.
Želite li dobiti prilično dobar uvid u načine funkcionisanja ovih tzv. Kuća mrtvih zavirite u pomenutu knjigu Mike Waltarija.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr
