Uzbuna u Moskvi zbog poltergeista (1990): Predmeti su sami letjeli, sijalice pucale, prozori se razbijali, čuli su se nečiji koraci …

U noći 30. novembra 1990. godine, dežurni u 64. milicijskoj stanici u Moskvi primio je neobičan poziv,  jedan vrlo uzbuđeni glas molio je za pomoć. Radilo se o letećim predmetima, o prozorima i tanjirima koji se sami razbijaju …

Stariji vodnik Oleg Sergejev prepričava šta se desilo:

– Ja sam po prirodi skeptik i ni u kakva čuda ne vjerujem. Ali, svojim sam očima vidio kako su po sobi letjele nekakve tegle i rasprskavale se o zidove, pa su letjele razne bočice. I najgore od svega, shvatite, niko ih nije bacao, letjele su same od sebe!

Saznavši za sve ovo, novinar sovjetskog časopisa, D. Jegor, odlučio je da ode tamo i da se lično u sve uvjeri. Zatekao je tamo mnogo svijeta. Bili su tu stanari, komšije i milicija. Mnogo njih guralo se na stepenicama, a oni hrabriji ušli bi unutra. Jedna od komšinica priča:

– Probudila me je buka. Pogledala sam na zid koji dijeli naše stanove i vidjela na njemu svjetlucanje, nešto nalik na konture dječije figure, koja je ubrzo nestala.

Novinar Jegor priča:

– Sijalice u stanu su polomljene, za osvjetljenje se sad koriste svijeće i upaljene šibice. No, i to je bilo dovoljno da vidim kako je pored mene pao neki predmet. Sagnuo sam se i podigao ga. Bila je to pločica na kojoj je nešto bilo izgravirano. Doletjela je iz susjedne sobe. Ušao sam u tu sobu i uz pomoć svijeće je pažljivo pregledao. U njoj nije bilo nikoga! Razum mi je sugerisao logične varijante: vješta prevara ili masovna halucinacija. Drugačije nije moglo biti – zato što je drugačije nemoguće. Ali, događaji sljedećih dana pokazali su da se tu dešava ‘ono što ne može biti’. Poltergeist!

Jedan od eksperata za ovakve pojave, A. Kartaškin, koji je bio u toj kući, priča sljedeće:

– Neke opšte crte poltergeista su poznate. Prisutnost neke nevidljive sile, na primjer. Postoje hipoteze o mehanizmu poltergeista (poltergeist – od njemačke riječi ‘poltern’ – dizati buku, galamiti i ‘geist’ – duh, priviđenje). Mnoge od njih su zaista fantastične. Preda mnom su listovi iz sveske na kojima su stanari bilježili ono što se dešavalo noću 2. decembra. Navešćemo neke dijelove:

■ 19.20 sati – Poletjela je tegla sa džemom, razbila je staklo na stočiću za posluživanje.
■ 20.40 sati – Čovjeka je po glavi udario nož za otvaranje konzervi.
■ 20.45 sati – Čuju se koraci u maloj sobi, brzi i laki. Otvaraju se vrata.
■ 21.50 sati – Proletjela je pločica sa ugraviranim slovima, a dok je letjela čuo se oštar zvuk.
■ 22.00 sati – Došla je milicija.
■ 22.35 sati – Lete pločice i četkice. Tegla je udarila milicionera.
■ 22.45 sati – Čika Kolju je udario po glavi brus.
■ 00.25 sati – Kucanje na vrata. Ovorili smo – nema nikoga.
■ 00.45 sati – Milicija je otišla.
■ 01.25 sati – Legli smo da spavamo. Ugasili smo svijeće. Vasju je nešto udarilo po nogama, a Vitju po glavi.

Poltergeist je i dalje ludovao po kući. Nešto kasnije stanari su ponovo pozvali miliciju, vatrogasce i stanicu za hitnu pomoć. Svi su odmah stigli. Htjeli su da otvore ulazna vrata, ali je brava bila zaglavljena. Narednik milicije je ušao preko požarnih stepenica i nekako otvorio ulazna vrata da ostali mogu ući.

U kuću su zatim stigli i članovi moskovskog kluba ‘Kontakt’ koji proučavaju paranormalne pojave. Vođa operativne grupe kluba ekstrasenzornih osoba M. Burnov, rekao je da je porijeklo poltergeista – kosmičko, a njegov cilj je modelovanje ponašanja ljudi u izuzetnim i ekstremnim situacijama.

Okultisti tvrde da se naše tijelo sastoji iz tri elementa: fizičkog, astralnog i mentalnog. Mentalni je svijest, fizički je naše tijelo, a između njih je astralni element koji se obično naziva – tijelo osjećanja. Smatra se da, u osnovi, poltergeist djeluje na njega. Poltergeist je možda u vezi sa plazmom, četvrtim stanjem materije. Sjetimo se samo loptaste munje – najvjerovatnije je u plazmenom stanju, koja je u stanju da probije staklo. Uopšte uzevši, pojava poltergeista je veoma složena i mnogoobrazna. I zato se mora izučavati profesionalno.

Tajna je i dalje ostala tajna, Međutim, nešto se ipak desilo. I sad se još uvijek može vidjeti i dodirnuti sopstvenim rukama idealno okrugla rupa na prozorskom staklu, prečnika oko 15 centimetara, kao da ju je probio metak velikog kalibra ili granata. Međutim, ono što isto začuđuje – ivice nisu otopljene!?

Izvor: conopljanews.net/pozitivno.ba