Umirujući sirup gđe. Winslow koji je velik broj beba umirio ZAUVIJEK!
Svi koji imaju djecu znaju kako je iscrpljujuće biti novopečeni roditelj.
Sve informacije koje su dostupne novim roditeljima, ne mogu ih pripremiti za ogromnu količinu plača i buke kojoj će biti izloženi tokom dužeg vremenskog perioda. Prvo se javljaju grčevi, a onda dok još traju grčevi često počinju nicati i prvi zubi, zbog čega plač dobija jednu novu osebujniju notu. U toj fazi se već poseže za razno raznim preparatima koji će djetetu, ali i vama olakšati prvu godinu navikavanja na zajednički život. U 19. vijeku situacija nije bila puno drugačija po pitanju onoga što su roditelji i djeca prolazili, ali jeste po pitanju stanja na tržištu i količini informacija dostupnih prosječnom čovjeku.
Ko je bila gđa. Winslow?
Charlotte Winslow je osmislila proizvod koji se nazivao “Umirujući sirup gđe. Winslow” oko 1840. godine dok je još radila kao medicinska sestra na pedijatriji. Sirup se na tržištu pojavio 1849., a plasirali su ga Charlottin zet Jeremiah Curtis i njegov poslovni partner Benjamin Perkins u gradu Bangoru u američkoj državi Maine. Bio je najvećim dijelom plasiran na tržištima Sjeverne Amerike i Velike Britanije. Sirup je bio izuzetno dobro prihvaćen jer je bio “efikasan”. Bebe su spavale, a roditelji su dobili malo mira i predaha. Bilo je to odlično rješenje, ne samo za roditelje i djecu već i za porodicu gđe Winslow koja se zahvaljujući ovom sirupu obogatila. No, je li to bilo savršeno rješenje?
Tajna receptura
Savremena medicina nije na tržište plasirala nešto što bi bilo približno tako efikasno, pa se postavlja pitanje u čemu je bila tajna sirupa iz devetnaestog stoljeća. Sve je u sastojcima, a glavni sastojci sirupa su bili morfij i alkohol. Jedna kašičica tog sirupa sadržavala je morfij, u količini koja odgovara 20 kapi laudanuma (tinktura opijuma). Laudanum se u to vrijeme prodavao bez recepta i bio je sastavni dio brojnih lijekova te se najčešće koristio kod bolova i jakog kašlja. Ono što je problematičnoj u cijeloj priči je to što djeca ne bi smjela u organizam unijeti više od dvije do tri kapi launaduma dok je na uputstvu za primjenu sirupa stajalo da bi djeca starija od 6 mjeseci trebala piti čak 20-ak kapi sirupa! To je značilo da je propisana doza bila dovoljna da ubije dijete. Brojne bebe su otišle na spavanje nakon konzumacije ovog lijeka i više se nisu probudile dok su one druge razvile ovisnost o sirupu, što je pozitivno uticalo na prodaju.
Silna popularnost
Ovaj je sirup bio lijek koji se koristio za različita stanja beba poput grčeva, bolova kod nicanja zuba, kod dijareje i nekih drugih problema. Firma je godišnje prodavala više 1,5 miliona bočica, zbog čega se može pretpostaviti da je broj djece koje je usmrtio ovaj sirup bio prilično velik. Nije poznat tačan broj umrlih od uzimanja ovog sirupa jer se njihova smrt u ono vrijeme nije još mogla povezati s lijekom. Pretpostavlja se da je riječ o hiljadama djece koju je ovaj umirujući sirup zauvijek umirio. Gđa Winslow zasigurno nije znala za popratne učinke lijeka jer je korišten i unutar njezine porodice. No, kako se već u drugoj polovici 19. vijeka počelo šuškati o dozama i valjanosti upotrebe morfija problemi su bili na vidiku. Firma je dalje nastavila poslovati te se intenzivno reklamirala zbog čega je imala velik poslovni uspjeh. Međutim, nakon nekog vremena uočena je veza između smrtnosti novorođenčadi i upotrebe ovog lijeka. Doktori i novinari počeli su pravi mali rat protiv firme.
Promjene u 20. vijeku
Zakon o hrani i lijekovima iz SAD-a je donio odredbu da svi sastojci lijeka moraju biti ispisani na pakovanju. Zbog oštrijih zakonskih odredbi i “rata” koji je objavljen firmi proizvođači su iz sirupa morali ukloniti morfij, te iz naziva maknuti “umirujući”. U Americi je ostao u upotrebi do 1911. a u Velikoj Britaniji sve do 1930. godine.
Sirup gđe. Winslow je bio definitivno djelotvoran uz jedan mali problemčić, što je mogao biti i preefikasan i trajno vam ‘umiriti’ dijete.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr
