Ukleta kuća iz Amityvilla: Noćna mora iz stvarnog života koja je ušla u urbanu legendu
Duhovi, kao i mjesta koja oni posjećuju, oduvijek su potpirivali maštu ljudi. Postoje li zaista uklete kuće, zagrobni život, sablasti koje lunjaju izgubljene u vremenu i opsjedaju ljudske umove? Jesu li kuće u kojima živimo poput spužvi koji upijaju sve naše emocije tokom godina?
Amityville je jedan od najpoznatijih slučajeva opsjednutih kuća. Napisano je bezbroj knjiga, snimljeni su filmovi i još dan danas se vode polemike oko te kuće. Naravno, i knjige i filmovi su malo prenapuhani u cilju zadovoljenja šire publike, a ovdje ćemo vam pokušati predočiti šta se zaista dogodilo u toj ozloglašenoj kući. Da bi se bolje razumjelo zašto baš Amityville, moramo otići u prošlost.
Holandska kolonijalna kuća izgrađena je davne 1928. godine, navodno na prostoru na kojem su živjeli oboljeli Indijanci na kojem su u konačnom bili i pokopani. Naime, na tom području je nekada živjelo indijansko pleme Shinnecocks. Kad su bijelci stigli, odnosili su se prema njima kao i prema svim drugim Indijancima, ugnjetavali su ih i željeli ih preobratiti na svoju vjeru i običaje. Naravno, to se Indijancima nije svidjelo pa se okupila grupica Shinnecocksa koji su prokleli svoju teritoriju mantrajaući da ako njima ovdje ne može biti dobro, da to ne bude nikada i nikome. Vrlo brzo se počelo pričati da je to mjesto nastanjeno demonima.
Indijansko prokletstvo se vratilo rano ujutro 13.10.1974. kad je Ronald DeFeo ubio svoje roditelje, dvije sestre i dvojicu braće s puškom. Ubio ih je u krevetima, za vrijeme spavanja. U tom trenutku on je bio samo jedan tip koji je ‘odlijepio’, i ubio svoju porodicu. Ispalio je 8 metaka, majku i oca je pogodio dva puta u leđa, mlađa sestra se probudila, ali samo da vidi cijev puške iz koje je dobila metak u glavu, zatim je upucao braću u leđa i nakon toga se popeo na sprat da ubije drugu sestru.
Niko od komšija nije ništa čuo, iako su kuće bile udaljene najviše 10 metara. Osam gromoglasnih hitaca je ispaljeno, i niko ništa nije čuo, niti se bilo ko od njegove porodice probudio, svi su nađeni u spavaćim pozama u svojim krevetima. Kasnije, nakon privođenja u policiju, na pitanje zašto je to učinio odgovor je bio: “Glasovi su mi rekli da to napravim”. Ronald je osuđen na 6 doživotnih robija.
Svi su mislili da je time strava u Amityvlilleu završena. Ali, nije. Godine 1975. kuću kupuje bračni par George i Kathy Lutz za 80.000$. Iako su znali za ubistva Lutzevima se kuća toliko svidjela da su odmah počeli s useljavanjem. I tako su se uselili sa troje djece i sa velikim očekivanjima, jer ipak, ovo je bio dom kakvog su oduvijek željeli. Uskoro je došao i Ray, Lutzov prijatelj sveštenik, da blagoslovi kuću. Kako je vidio da se roditelji igraju sa djecom u vrtu, nije im htio smetati pa je krenuo obaviti svoj posao. Tek nakon što je par puta poškropio pod sa svetom vodom, odjednom je čuo: ‘IZLAZI VAN!’.
Sleđen oštrinom glasa, okrenuo se da vidi ko je to rekao, ali iza njega nije nikoga bilo. Sveštenik je bio siguran da je čuo nekoga, glas je bio tako oštar i izgledalo je kao da mu je to neko rekao stojeći iza njega. Polako je nastavio obred očekujući da ponovo čuje glas. Ali ko god da je to rekao, ostao je nijem. Nakon obavljene ceremonije, sveštenik se susreo sa porodicom i uskoro otišao. Gledajući kuću izvana, osjetio je bez sumnje da kuća zrači nečim neprijateljski nastrojenim.
Bilo mu je gotovo smiješno kako mu je kuća izgledala poput osobe. Nije se dobro osjećao, pa je ostatak dana proveo odmarajući se. Naveče je otišao posjetiti svoju majku. Stigavši, susreo se sa šokiranim pogledom majke. Takav izraz lica je razumio tek kad se pogledao u ogledalo. Oko njegovih očiju su se pojavila dva crna prstena, kao da ih je neko ugljenom nacrtao na njegovom licu. Uskoro se razbolio, a svaki kontakt sa porodicom Lutz, pa čak i telefonski poziv, bi mu pogoršavao stanje. Kasnije u samostanu, sveštenik je po drugi put bio napadnut od nevidljive sile, ovaj put puno jače. Završio je s teškim ozljedama i borio se za život nekoliko dana u bolnici. Iako je bio teško ranjen čim je došao svijesti pokušao je kontaktirati Kathy i Georgea te ih upozoriti. Želio im je reći da odmah napuste kuću. Stalno ih je pokušavao kontaktirati telefonom no svaki put kada bi se linija uspostavila i kada bi počeo razgovor nešto bi se dogodilo i veza bi se prekinula. U međuvremenu čudne stvari događale su se i Lutzevima. Polagano ih je gušila demonska sila. Bilo je poput neke noćne more. Čak i danas Lutzovi imaju problem da odvoje ono što se stvarno dogodilo od onoga što se događalo samo u njihovim umovima. Nakon prvih 36 sati George je počeo osjećati da nešto nije uredu.
“Prije Amityvillea ne sjećam se da sam se ikada jako uplašio”, rekao je George. “Jednostavno nisam takav tip osobe koji bi odmah skočio kada bi nešto zašuškalo u mraku. Ali napad na mene započeo je tako čudno da tek kada smo otišli iz kuće i kada smo se počeli prisjećati događaja shvatio sam da sam zapravo bio napadnut”, prisjetio se naknadno tih dana.
Počeo je provoditi sve više vremena uz veliki, otvoreni kamin u dnevnoj sobi, odvajajući se od vatre jedino da bi nacjepao još drva ili da provjeri termostat koji je konstantno očitavao svega 8 stepeni u sobi. Istraživači paranormalnoga nazivaju ovo manifestacijom psihičke hladnoće – sposobnost duha da iscrpi temperaturu iz žrtve ili iz sobe. Ta energija, koja prouzrokuje hladna mjesta u prostoriji, je pretvorena u negativnu energiju koja se okreće protiv žrtve od koje je uzeta.
Kathy je takođe nešto osjećala. Iako su George i ona bili u braku kratko vrijeme bila je sigurna kako dobro razumije svoga supruga. Sada joj se činilo kao da se ssve mijenja na gore.
“Čak i u noćima kada bi se uspio odvojiti od kamina te kada bi došao spavati u krevet uvijek bi se budio oko 3:15 ujutro, oblačio se te bi izišao van šetajući okolo po snijegu do mola. George je bio uredna i čista osoba no najednom je počeo zaboravljati čak i na ličnu higijenu. Kamin mu je postao najveća opsesija.”
Sljedećih 28 dana Lutzevi su prolazili kroz svoj lični pakao.
George se nastavio buditi svako jutro u 3:15, a to je bilo tačno vrijeme kada je DeFeo pobio svoju porodicu. Imao je snove i vizije njihovih smrti, na hiljade muha se niotkuda skupljalo u sobi. Voda u WC-u koji se nalazio na spratu postajala je crna poput mastila, namještaj i stvari bile su bacane s jednog kraja sobe na drugi. Mala Amy sprijateljila se s nevidljivom jedinkom koju je zvala Jodie, a njihovom sinu Gregu prozor je zdrobio prste no kasnije su rane nekim čudom nestale. Čak se i pas počeo čudno ponašati, režao je i lajao na sve, te se sakrivao po kući. Dana 15. maja, samo 28 dana nakon useljenja, Lutzevi su zgrabili nešto odjeće i drugih stvari te pobjegli u strahu. Za sobom su ostavili vrijednost veću od 40.000 $, automobil, antikvitete, čamac, igračke … Preselili su kod Kathyne majke. Isprva nisu ništa htjeli govoriti zašto su tako brzo odustali od života u kući njihovih snova. Ali nakon nedjelju dana su se odlučili da sve iznesu u javnost. Rekli su da su u tih deset dana saznali što je to pakao. George Lutz je rekao da je tu i tamo znao čuti glasove koji su mu govorili šta da radi, ali ih je snagom volje uspjevao odagnati. Zatim, vrata i prozori bi se svako malo otvarali bez razloga a iz podruma su se čuli čudni šumovi. Rekli su da su u podrumu bila vrata pakla, ali nisu htjeli dalje komentarisati.
Da li je sve možda prevara?
Nakon što su Lutzevi iznijeli svoju priču u javnost, došlo je do raznih oprečnih mišljenja, pa čak i sudskih sporova. Pojavili su se ljudi koji su tvrdili da su sve to Lutzevi izmislili zbog novca. Realno, jedini ljudi koji su profitirali na slučaju Amityville su bili supružnici Warren, koji su nakon svoje istrage stekli slavu najpoznatijih istraživača natprirodnih događaja. Warrenovi su dvoje od ukupno devet ljudi koji su pokušali istražiti događanja u kući. Upleli su se u slučaj kada su se upoznali s velečasnim Pecararom koji ih je zatim upoznao s Lutzevima. Lutzevi su se tada već preselili kod Kathyne majke. Prvi puta Warrenovi su ušli u kuću s reporterom Chanell 5 vijesti, profesorom s Duke univerziteta i predsjednikom američkog udruženja za paranormalna istraživanja (SPR). Prvi dan Lorraine Warrner non-stop je primala vizuelne i audio manifestacije o tome šta se dogodilo u ovoj kući. Nakon toga Ed Warren se zaputio u podrum gdje je ugledao sjenke kako se pomiču. Sjenke su ga pokušale oboriti na zemlju. Nakon što ih je na kratko uspio otjerati, napad je ponovljen, ovoga puta su ga pokušale podići sa zemlje. Ed je tada shvatio da je ovo jedan od vrlo teških slučajeva zla, no nije mogao ni zamisliti koliko je uistinu težak.
Lorriane je bila uplašena čak i prije ulaska u kuću. Prije polaska uzela je sa sobom relikviju oca Pia koja je stigla poštom dan ranije od nepoznatog pošiljaoca. Dok se uspinjala na sprat kuće, osjetila je nevidljivu silu koja je pokušava usporiti, poput talasa vode koji se spustio na nju odozgo.
Ušli su u Missynu sobu. Nameštaj je ostao potpuno isti odnosno bio je to onaj koji je imala porodica DeFeo. Lutzeva djeca spavala su u krevetima u kojima su pogubljena DeFeova braća i sestre. Osjećaj u sobama bio je apsolutni horor. Ed i Lorriane otišli su iz kuće oko 1:15 ujutro, pod velikim utecajem onoga što se dogodilo ovdje. Toliko su bili preplašeni da su se zaklinjali da se neće vratiti, ali jesu i rođena je Amityville legenda …
Lutzevi su napustili svoju kuću u koju su uložili svu svoju imovinu, a još da ne spominjemo koliko su izgubili sporeći se na sudu. Čovjek koji je pokrenuo pitanje zavjere je bio Steven Kaplan, paranormalist, koji je došao napraviti istragu u kući. Naime, on se jednog dana pojavio sa sedam ‘vještica’ i TV ekipom na pragu kuće porodice Lutz. George ga je otjerao sa svojeg imanja sa optužbom da od straha što su ga proživjeli u toj kući on želi napraviti cirkusku atrakciju.
Dr. Steven Kaplan je bio toliko ogorčen da je napisao knjigu ‘Zavjera u Amityvilleu’. Lutzevi, ne samo što su proživjeli opsjedanje natprirodnih pojava, već su postali i žrtve ljudskog ignorisanja, pohlepe i netolerantnosti. Danas u toj kući živi bračni par koji kaže da još nisu iskusili nikakve paranormalne pojave, ali su zbog turista morali prefarbati cijelu kuću, i zamijeniti staru adresu s novom. Prevara ili ne, još ništa nije dokazano.
Zaključak
Događaji sa ovom kućom su u najmanju ruku zanimljivi. Najveća prevara ili najveći slučaj paranormalnoga? U kući i danas živi jedna porodica koja uporno tvrdi da u kući nema nikakvih paranormalnih pojava niti duhova. Možda samo imaju sreću, za sada? Možda zlo samo spava među zidovima kuće, čekajući da ponovo bude izazvano. Možda zaista postoje mjesta sa kojih zrači energija, koja su zla i koja su predviđena jedino za dom zlim dušama. Postoji mnogo ‘možda’ … Jedno je sigurno, ova kuća ima veliki uticaj na ljudski um, ako ništa onda morate barem priznati da kuća izvana izgleda zaista zastrašujuće.
