“U bre što mrzim tu adresu, tu živi onaj Šiptar … Ja mu kažem: To mi je otac …”

“Nije to u mom životu bilo ništa novo. Nisam zbog toga otišao. Nisam htio da idem u vojsku, u bilo koju vojsku nisam htio da idem …”

Svoju ispovijest priča Uliks Fehmiu, sin poznatog glumca.

Na kraju treće godine Akademije je posljednja tura mojih ortaka otišla. Već je krenula ‘balvan revolucija’ i ja sam počeo da razmišljam o odlasku.

Prvo ljeto u kojem nismo išli u Hrvatsku na more bilo je 1991. To ljeto smo bili na Ibici i već smo tada razmišljali da tražimo američke vize u američkoj ambasadi u Barseloni, ali je bio praznik, ambasada je bila zatvorena, pa smo se vratili u Beograd.

I onda me je sačekala jedna od prvih filmskih ponuda – ‘Bulevar revolucije’, ispričao je u velikoj ispovijesti  glumac Uliks Fehmiu, prisjećajući se kako je “u ono vrijeme” napustio zemlju.

U međuvremenu su se, kako je rekao, zatvorile granice, a on je ostao u Srbiji i krenuli su da mu stižu pozivi za vojsku i vojne vježbe.

“Otišli su iz Beograda Rade Šerbedžija i Haris Burina. Jedne noći sam se vraćao kući taksijem sa drugom i dvije drugarice iz ‘Nane’. Kad sam rekao taksisti adresu, rekao je: ‘U bre što mrzim tu adresu!’ – ‘Zašto?’, pitao sam ga. ‘Pa tu živi onaj Šiptar, mamu mu j**em, valjda se već odselio na Kosovo.’ Ja mu kažem: ‘To mi je otac’, a on: ‘Au, eto s*anja!’Ali nije to u mom životu bilo ništa novo. Nisam zbog toga otišao. Nisam htio da idem u vojsku, u bilo koju vojsku nisam htio da idem. Moji drugovi su u Americi krenuli sa pekarom. Pitali su me za pomoć i Bekim mi je dao neku sitnu lovu da im pošaljem. Tako da sam postao dio te pekare dok sam još bio ovdje”, ispričao je između ostalog Uliks Fehmiu.

Izvor: haber.ba