TSAR TANK: Najveći tenk u istoriji

Amerikanci su poznati kao narod koji boljim uvijek tumači ono što je veće.

tsar

Veća kuća, veći auto, veći novčanik i slične karakteristike su u očima Amerikanaca uvijek bolje od manjih stvari. Opisana filozofija ide do te mjere da ostatak svijeta često misli da građani najmoćnije države na svijetu umiju da pretjeruju. Ali kada je riječ o vojnoj tehnologiji čak ni Amerikanci ne mogu da nadmaše mnoge proizvode koje je Sovjetski Savez razvio kroz svoju istoriju.

Ovo je priča o najvećem ikada proizvodenom tenku koji je na svijet stigao upravo od strane Rusa.

Početak 20. vijeka je donio razvoj nove vojne tehnologije koja će da promijeni način ratovanja – tenk. Oni su bili veliki i moćni, ali njihov rani razvoj nije tekao bez problema. Još u periodu prije ere agregata sa unutrašnjim sagorijevanjem i tečnih fosilnih goriva, postojale su parne mašine na koje su vojnici stavljali oklop i na taj način pokušavali da pruže dovoljnu zaštitu. Prvi zvanični tenkovi će nastati tek u kasnim godinama Prvog svjetskog rata, ali su i ranije postojali razni pokušaji koji će kasnije ući u istorijske udžbenike.

Bez obzira koliko moćan top ili oklop tenk ima, njegova svrha je veoma ograničena ukoliko nije u stanju da savlada teške terene. Upravo je takav problem mučio Rusiju pred početak Prvog svjetskog rata. A onda su se četiri ruska inžinjera Nikolaj Lebedenko, Nikolaj Žukovski, Boris Stečkin i Aleksandar Mikulin dosjetili da veći točkovi mogu da riješe problem.

Što je točak veći, to se vozilo lakše probija kroz svakovrsne terene, ali su spomenuta četiri inžinjera shvatili ideju dosta bukvalno. Naime, njihovo djelo nazvano Tsar nije imalo gusjenice već tri točka (dva naprijed i jedan pozadi). Ono što je bilo nevjerovatno je podatak da su prednja dva točka bila visoka čak devet metara, odnosno toliki im je bio prečnik, dok je treći točak bio visok samo 1,5 metar.

Tsar je bio širok 12 metara, a svaki točak je pokretao motor sa po 250 konjskih snaga. Jedini prototip je imao samo jedan top na vrhu, ali je kasniji plan zahtjevao još nekoliko manjih topova.

Nažalost, inžinjeri nisu obraćali pažnju na težinu, koja je dostigla 40 tona, pa se tako zadnji točak često zaglavljivao u blatu, a prednja dva točka nisu bila dovoljno moćna da dostignu zadovoljavajuću brzinu.

Nakon dvije godine rada, inžinjeri su predstavili ideju glavnim političarima 1915. godine. Tsar se brzo zaglavio u blatu poslije samo nekoliko minuta vožnje i napušten je istog momenta.

Na svojoj posljednjoj lokaciji je stajao sve do 1923. godine kada je prodat u staro željezo.

Zoran Tomasović

Izvor: autorepublika.com

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti