TRAGIČNA SMRT JEDNOG OD NAJBOLJIH: Davora je čekala blistava karijera, a nije dočekao ni tridesetu
Ostat će upamćen kao Perhan iz filma ‘Dom za vješanje’, ali i po ulozi u Top listi nadrealista.
Alkoholizam i depresija nažalost su ga otjerali u tragičnu smrt prije 24 godine, pa nije dočekao ni svoju tridesetu.
Davora Dujmovića početak karijere zatekao je nespremnog – kao dječak susreo se sa režiserom Emirom Kusturicom, čiji asistent je Davorovog oca odmah upitao bi li htio sina odvesti na audiciju za film ‘Otac na službenom putu’ što se pokazalo kao savršena uloga za mladog Davora. S nepunih osamnaest godina 1988. dobio je glavnu ulogu u idućem Kusturičinom filmu ‘Dom za vješanje’ nakon čega je proglašen jednim od najboljih glumaca u Evropi.
Talentovani Davor volio je i muziku, ali kao glumac je već sa 20 godina bio nominovan za evropskog Oscara i svrstan na listu 10 najboljih glumaca u Evropi. Smatrao je kako je glupo reći da nije umjetnik s obzirom na njegovu karijeru: “Ali za mene je sve to rock’n’roll. Šta god da budem radio, a u stanju sam raditi razne poslove, sve će to imati umjetničku vrijednost. Štogod da radim, trudim se da to ne bude obično i jednostavno.”
‘Čekam da se smiri situacija’
Volio je improvizaciju na setu, koja mu je dolazila prirodno: “Čitam i slušam kako drugi glumci govore kako krvavo rade da bi ‘ušli u lik’ i transformisali se. Čovjek bi stekao utisak da glumci stalno pate. Kod mene je tako da čim obučem na sebe kostim i to učine i kolege, kod mene proradi ono što treba.”
U razgovoru s novinarima 1996. godine priznao je da ne zna kakvi su mu daljnji planovi, budući da je rodno Sarajevo bio prisiljen napustiti zbog rata. “Izgubio sam grad. Čekam da se smiri situacija”, izjavio je tada.
Pritisak radi velikog uspjeha i ranog ostvarivanja karijere izgleda da je pridonio tragičnom kraju ove ex-yu zvijezde. “Ne vjerujem u sudbinu, prije bih rekao da je sve slučajnost”, izjavio je jednom prilikom. Nažalost, bilo sudbina ili slučajnost, sve je završilo daleko prerano. Iz Sarajeva ga je rat istjerao u Beograd gdje je snimio nekoliko filmova, od kojih je vjerovatno najpoznatiji ‘Underground’.
Alkoholizam i depresija doveli do preranog kraja
Tada je došao u dodir sa heroinom od čije ovisnosti se pokušavao liječiti nekoliko puta. Preko medija je u tom periodu poručivao kako ono što heroin donosi ne bi poželio ni svojem najgorem neprijatelju: “U početku je bilo ‘ja sam mal’ pa sam radoznal’, ali radoznalost se u ovom slučaju plaća ovisnošću.”
Poslije rata otišao je u Sloveniju, gdje se neuspješno pokušao boriti protiv alkoholizma i depresije – 31. maja 1999. godine okončao je svoj život u slovenskom Novom Mestu, samo četiri mjeseca prije svog tridesetog rođendana.
Izvor: dnevno.hr
