Teška ozljeda glave koju je zadobio rezultirala je i nečim dobrim – probudila je njegov skriveni, izvanserijski muzički talent
Da ozljede glave mogu donijeti i nešto dobro, pa i više od toga pokazuje slučaj Dereka Amata.
Ovaj srednjovječni Amerikanac je do 2006. godine vodio normalan život u kojem muzika nije zauzimala posebno mjesto. Kako sam kaže bio je više sportski, prizeman tip.
Životni preokret
U oktobru 2006. godine došlo je do potpunog preokreta u njegovom životu. Dok se zabavljao s prijateljima u bazenu tokom igre s loptom, u pokušaju da je uhvati udario je svom snagom glavom o rub bazena te je doživio teški potres mozga. Naravno završio je u bolnici. Osim što je doživio potres mozga dijelom je izgubio i pamćenje, a i jedan dio slušnih sposobnosti. Ono što većina ne zna, a to je da je kroz svoj aktivan sportski život do tada već zadobio višestruke ozljede mozga. Prema njegovoj računici do tog trenutka imao ih je već 6 ili 7. No svojevrsno se čudo dogodilo kada je petog dana izašao iz bolnice. Po izlasku iz bolnice došao je kući svog prijatelja i jednostavno je bio privučen nekom neobjašnjivom potrebom da sjedne za stari prašnjavi klavir i zasvira. Nakon što je ruke stavio na klavijaturu muzika je potekla iz njegova uma, spustila se kroz ruke i tako je započelo njegovo novo putovanje, a prestao je život kojega je do tada vodio. Muzika koju čuje u svom umu, kaže, ne prestaje čak ni kada spava.
Genijalnost ima i mračnu stranu
Život mu se promijenio doslovno preko noći. Iako je sretan s činjenicom da mu je nesreća aktivirala dio mozga koji je očito odgovoran za muzičku genijalnost, njegovo stanje ima i mračnu stranu. To su glavobolje i nesvjestice. Nekada ne može živjeti normalno jer ima izrazitu netoleranciju prema jačem svjetlu i zvukovima. Nekada tako intenzivno čuje razne zvukove koji nisu muzika, a koji ga iritiraju, pa misli da će iskočiti iz svoje kože. Zbog strašnih glavobolja često poželi da nestane s lica Zemlje. Doktori su mu zbog toga prepisali lijekove, ali ih on tvrdoglavo odbija uzimati. Smatra da bi mu sintetički lijekovi samo naškodili i oduzeli “dar” koji je dobio.
“Dar od Boga”
O svom životu svojevremeno je rekao sljedeće:
Materijalna strana svega nije bitna. Auto nisam imao pet godina. Nemam kuću. Lebdim između sinovljeve kuće i boravka kod prijatelja u sjevernom Coloradu. Imam samo mobitel pa me djeca mogu dobiti ako me trebaju. Nemam ništa, a ipak imam sve.
Upravo to pokazuje da je sretan sa svojim životom u kojem materijalne stvari ne cijeni previše. Svoj dar tretira Božjom voljom, koju želi iskoristi ne samo kako bi komponovao već i, kako sam navodi, pomogao drugima kojima je pomoć potrebna.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr
