Tajne koje stoje iza ‘Kamena sudbine’

Kamen sudbine drevni je simbol monarhije Škotske i koristio se bezbroj vijekova pri inauguracijama kraljeva. To je sveti predmet. Iako je njegovo najranije porijeklo nepoznato, prema legendi, ‘Kamen sudbine’ je Jakov u biblijska vremena koristio kao jastuk, a izbjeglice koje su bježale od progona u gradu uzele su ga iz Jeruzalema. Jedna od njih bila je princeza poznata kao Scota.

Jakovljev kamen takođe poznat kao “Kamen sudbine” pojavljuje se u Knjizi postanka kao kamen koji je izraelski patrijarh Jakov koristio kao jastuk na mjestu kasnije nazvanom Bet-El. Kako je Jakov imao viziju u snu, tada je posvetio kamen Bogu. U skorije vrijeme, kamen je postao dio škotskog folklora ©️ Wikimedia Commons

Izgnanici su pobjegli kroz Egipat, Siciliju i Španiju konačno stigavši ​​u Irsku gdje je kamen postao poznat kao ‘Kamen sudbine’, koji se naziva i kamen Scone, na škotsko-galskom Lia Fáil. Sveti kamen je korišten kao kamen za krunidbu irskih kraljeva i vjerovanje kaže da je radosno zavapio kad je na njega sjeo pravi kralj Irske.

Lia Fáil – Kamen sudbine

Lia Fáil (što znači “Kamen sudbine” ili “Kamen koji govori” da bi objasnio njegovu proročansku legendu) je kamen na Inauguracijskom humku na brdu Tara u okrugu Meath, Irska, koji je služio kao krunski kamen za Visoke kraljeve Irske. Poznat je i kao krunski kamen Tare. Prema legendi, svi kraljevi Irske su krunisani na kamenu do Muirchertach mac Ercae, c. oko 500 godine. Kamen koji trenutno stoji na brdu Tara poistovjećen je s istorijskim Lia Fáil. ©️ Wikimedia Commons

Neki istraživači sada vjeruju da su ova dva drevna kamena zapravo ista. Šta je istina o misterioznom Kamenu sudbine? Lia Fáil pojavljuje se u drevnom djelu Lebora Gabále Érenn (doslovno “Knjiga o zauzimanju Irske”). Sastavljena u 11. vijeku, ova knjiga je zbirka pjesama i proznih narativa koji se bave mitskom istorijom Irske.

Knjiga opisuje polubožansku Tuath Dé Danann, ljude sljedbenike božice Danu (keltska boginja mudrosti) koji donose Lia Fáil iz Škotske do Tare u Irskoj. Kamen je bio jedan od četiri magična predmeta koji su Tuawatu dali pobjedu u borbi i mogao je ‘reći’ da li je kralj koji će na njega sjesti i biti okrunjen – zakoniti vladar Irske.

U spisima škotskog advokata Baldreda Bisseta iz 1301. godine, kći egipatskog kralja faraona stiže u Irsku udružujući snage s Ircima. Otplovljava u Škotsku uzimajući noseći sa sobom svoje kraljevsko mjesto. Prema ovoj legendi, ime faraonove kćeri bilo je Scotta koja je navodno dala ime zemlji Škotska.

Škotska je dobila ime po Skoti, egipatskoj i skitskoj princezi iz porodice Ehnaton. Skotin otac je bio Smenkhkare, egipatski faraon nepoznatog porijekla koji je živio i vladao tokom perioda Amarne 18. dinastije. Smenkhkare je bio muž Meritaten, kćeri Ehnaton. ©️ Wikimedia Commons

Kamen Lia Fáil koji stoji na brdu Tara jedan je metar visok zrnasti megalit od krečnjaka čija je jedna polovina ukopana ispod površine. Tara se nalazi sjeverozapadno od Dublina, Niche Gráinne, u okrugu Meath i jedno je od najvažnijih drevnih svetih mjesta u Evropi.

I odavde se kaže da su 142 visoka kralja Irske vladala zemljom. Brdo Tara sastoji se od 25 vidljivih drevnih spomenika, uključujući neolitski prolazni grob poznat kao Mound of The Taci koji datira oko 3,350 godine prije nove ere.

Kamen se s godinama pomjerao nekoliko puta. Godine 1798. premješten je na sadašnji položaj radi obilježavanja masovne grobnice 400 ujedinjenih irskih pobunjenika koji su pali u bitci na Tari. Lia Fáil je korišten kao magični krunidbeni kamen za sve kraljeve Irske, a kad bi na njega stao zakoniti kralj zemlje, tri puta bi zaurlao u znak odobravanja.

Prema nekim saznanjima, ovaj kamen je iz Tare odnio irski princ po imenu Fergus u Scone u Perthshireu u Škotskoj. On je kasnije postao kralj Škotske u 5. ili 6. vijeku naše ere a kamen je tu ostao do kraja 13. vijeka. Tada ga je engleski kralj Edward I uzeo i postavio u Westminster Abbey.

Portret u Westminsterskoj opatiji, za kojeg se smatra da predstavlja Edwarda I. ©️ Wikimedia Commons

Međutim, većina arheologa vjeruje da je originalni Lia Fáil dio 5.300 godina starog spomenika Mound Of The Hostages, te da stoga vjerovatno nikada ne bi napustio brdo Tara. Tako su u nekom trenutku daleke prošlosti tradicionalne priče mogle pomiješati Lia Fáil sa škotskim krunidbenim kamenom odnosno povezati ga sa Kamenom sudbine.

Kamen Westminsterske opatije

Stolica za krunisanje i  Kamen sudbine. ©️ Wikimedia Commons

Krunidbeni kamen koji se sada nalazi u prostoru ispod sjedišta krunidbene stolice u Westminsterskoj opatiji pravougaoni je blok od krupnozrnatog crvenkastosivog pješčenjaka ukrašenog jednim latinskim krstom. Dug je 65 cm, širok 40 cm, dubok je 27 cm i težak 336 kg.

Na svaki kraj kamena pričvršćen je željezni prsten koji je vjerovatno trebao olakšati transport. Vjeruje se da je krunidbeni kamen jedan od istih u kojem se prvobitno čuvao kamen Scone (Scone Abbey), krajem 12. vijeka. Geološka ispitivanja kamena otkrila su da je vađen u području Scone u Perthshireu.

Replika kamena sudbine ispred prezbiterijanske mrtvačnice iz 19. stoljeća na Moot Hillu. ©️ Wikimedia Commons

Porijeklo ovog kraljevskog kamena je nejasno, ali ga je Kenneth Mcalpin donio u 9. vijeku iz Antrima u današnjoj Sjevernoj Irskoj.

Kamen se stoljećima koristio za krunidbu škotskih monarha. Međutim, 1296. godine, kada je engleski kralj Edward I osvojio Škotsku i već ukrao škotske regalije iz Edinburga, uklonio je i krunidbeni kamen iz opatije Scone. Edward je odnio kamen u Westminster Abbey gdje je ugrađen u posebno izrađenu stolicu od hrasta poznatu kao Eedwards Chair. Tu je okrunjena većina kasnijih engleskih monarha.

Thomas Pennant na svom radnom putovanju iz 1776. godine u Škotskoj saznao za popularan mit da je biblijski Jakov prvobitno koristio Stone of Scone kao jastuk dok je bio u Betelu kada je usnio slavni san o ljestvama do neba. Prema ovoj legendi, kamen je kasnije odnesen u Španiju, gdje ga je Gelthelas, savremenik Mojsija, koristio kao sjedište pravde prije nego što je konačno završio u Sconeu.

Krađa i zabuna

Ian Hamilton, Alan Stuart, Gavin Vernon i Kay Matheson prikazani u filmu iz 2008, “The Stone of Destiny”

Na Božić 1950. četiri škotska studenta (Ian Hamilton, Alan Stuart, Gavin Vernon i Kay Matheson) provalili su u Westminstersku opatiju i ukrali Krunidbeni kamen. Ti su studenti bili članovi udruženja Scottish Covenant Association, organizacije čiji je glavni cilj bio pridobiti javnu podršku za nezavisnost Škotske od Engleske.

Nažalost, tokom krađe kamena iz opatije, razbijen je na dva nejednaka dijela. Studenti su na kraju odnijeli kamen u Škotsku, gdje ga je popravio klesar.

Edinburški dvorac je istorijski zamak u Edinburgu, Škotska. Nalazi se na Castle Rocku, koji je bio naseljen od strane ljudi barem od željeznog doba, iako je priroda ranog naselja nejasna. Na stijeni je postojao kraljevski dvorac barem od vladavine Davida I u 12. vijeku, a lokacija je povremeno bila kraljevska rezidencija sve do 1633. Od 15. vijeka rezidencijalna uloga zamka je opala, a do 17. vijeka uglavnom je korišten kao vojna kasarna sa velikim garnizonom. ©️ Wikimedia Commons

U aprilu 1951. ostavljen je na oltaru opatije Abroth. Londonska policija je o tome obaviještena i ona ga je vratila u Westminster Abbey. Dana 15. novembra 1996., tokom javne svečanosti, kamen je vraćen u Škotsku gdje se sada čuva Edinburškom zamku sve dok opet ne bude potreban za buduće krunidbene ceremonije u Westminsterskoj opatiji.

Opatiju Arbroath, u škotskom gradu Arbroath, osnovao je 1178. godine kralj William Lav za grupu tironeških benediktinskih monaha iz opatije Kelso. ©️ Wikimedia Commons

Očigledno, to je bila posljednja želja dr. Johna Mccaina Nimma (člana odreda sa škotskim vitezovima templarima) da se nakon njegove smrti kamen preda škotskom parlamentu. Te 1999. godine, kada je umro, njegova udovica Gene kontaktirala je templare i oni su podnijeli zahtjev škotskom parlamentu.

Ako je ovo bio pravi krunidbeni kamen, gdje ga je Nimmo nabavio? Vitezovi templari tvrdili su da su kamen nabavili od četiri škotska studenta 1950. Navodno je kopije kamena napravio Robert Grey, klesar u Glasgowu koji ga je popravio. Dakle, ono što je vraćeno u Westminster Abbey zapravo je replika koju je napravio Grey?

Kamen sudbine poznat i kao Kamen od Sconea, a u Engleskoj ga često nazivaju i krunskim kamenom. Duguljasti blok crvenog pješčenjaka koji se stoljećima koristio za krunisanje monarha Škotske, a kasnije i monarha Engleske i Kraljevine Velike Britanije. Trenutno se čuva i prikazuje u dvorcu Edinburgh, Edinburgh. ©️ Wikimedia Commons

I kao da sve to nije bilo dovoljno, 2008. godine, prvi ministar Škotske Alex Salmond progovorio je o kamenu. On vjeruje da su monasi u Scone Abby prevarili Engleze da misle da su ukrali krunidbeni kamen, a zapravo su uzeli repliku. Ministar tvrdi da blok od pješčenjaka koji se ranije nalazio u Westminsterskoj opatiji, a sada u Edinburghu, gotovo sigurno nije originalni krunidbeni kamen.

Salmond smatra da je originalni kamen mogao biti fragment meteorita i citira jednog srednjovjekovnog hroničara koji ga opisuje kao sjajni crni kružni predmet sa uklesanim simbolima. To sigurno nije isto što i duguljasti komad perzijskog pješčenjaka. Kopije Kamena Scone postoje, jedna na brdu Moot u palači Scone. Postoji čak jedna teorija da je ta pretpostavljena replika, zapravo, originalni kamen od Sconea i da se skriva na vidnom mjestu više od 70 godina.

Završne riječi

Bez naučnih ispitivanja, međutim, kontroverze o tome gdje se nalazi pravi krunidbeni kamen uvijek će se nastaviti. Uprkos mišljenju većine istoričara, original je sada čvrsto ukorijenjen u dvorcu Edinburgh. No, je li ovo kamen sudbine? Možda nikada nećemo saznati.

U ovom trenutku nije dokazana veza između vjerovatno praistorijske Lia Fáil Tare i simbola srednjovjekovnog škotskog kraljevstva Kamena Scone. Ali ko zna kakva bi se buduća istraživanja mogla pojaviti u ovoj zanimljivoj priči o dva sveta kamena.

Izvor: mysteriesrunsolved.com