SVE O VANZEMALJCIMA: Zašto imaju velike oči, a mala usta, kako pričaju i kako se razmnožavaju?

Zašto vanzemaljci uglavnom imaju prevelike glave i oči, a mala tijela i usta? Ako su od nas psihički razvijeniji, ne znači da su i savršeni.

Reklo bi se, bar prema svjedočenjima onih koji su imali konkretna iskustva sa vanzemaljcima, da je njima, iz nekog razloga, posebno interesantan ljudski organizam, odnosno tijelo.

Sve je više svjedočenja onih koji tvrde da su ih vanzemaljci kidnapovali i zatim proučavali njihov organizam, pa i vršili eksperimente nad njima. Slične opite vršili su i na životinjama, a uzimali su i uzorke kamenja, zemlje …

Zašto sve to čine, ne zna se tačno, ali nas, razumljivo, najviše interesuje zašto ih toliko zanima naše tijelo. Međutim, i nas, pored ostalog, zanima njihovo tijelo.

Postoji li način da neko od Zemljana utvrdi osnovne karakteristike vanzemaljaca, odnosno njihov spoljnji izgled, anatomsko–biološku strukturu, njihove psihičke sposobnosti, pa i da prema tim podacima izvede zaključke kakvo je područje odnosno planeta odakle dolaze, procijeni stepen njihovog tehnološkog razvoja, pa čak i stepen evolucije.

Šta znamo o vanzemaljcima i koliko možemo reći da ih poznajemo?

Na sve ovo osvrnula su se dvojica vrsnih poznavalaca ove zagonetne materije i dala, prema svojim saznanjima, konkretne procjene. Evo nekoliko najosnovnijih detalja iz njihovih istraživanja.

Žive daleko od svog sunca

Britanac David Cumer, iz Hereforda, član je grupe koja se bavi proučavanjem misterioznih pojava vezanih za NLO-e. Nedavno je iznio niz pretpostavki i razmatranja o anatomiji, biološkim potrebama i zahtjevima vanzemaljaca. Na osnovu njihovih fizičkih karakteristika, Cumer je donio nekoliko zaključaka.

– Ako pogledamo vanzemaljce i pročitamo mnoge izvještaje o otmicama, vidimo da oni, od slučaja do slučaja, veoma raznoliko izgledaju. Ali, ipak, u najvećem broju primjera slični su po neusklađenosti između tijela i glave, za šta svakako postoje određeni razlozi. I sam oblik njihovih tijela ukazuje na nekoliko stvari. Koristeći zemaljske vrste kao mjerilo, ne bi se reklo da su, recimo “mali sivi” bića koja žive, pod vodom, jer, očigledno, nemaju aerodinamična tijela. Drugo, na osnovu tvrđenja očevidaca da ova vrsta vanzemaljaca ima velike oči, nameće se zaključak da možda žive u mračnoj ili noćnoj sredini ili, pak, da su neka podzemna rasa. Moguće je i da je njihovo sunce udaljenije od njihove planete nego naše od Zemlje, pa da je intenzitet svjetlosti koja stiže do njih, slab. U tom slučaju slijedi, da oni dobijaju mnogo manje ultraljubičastog zračenja od nas na Zemlji.

Da li njihove oči prikupljaju svjetlost?

Ako je film iz Roswella, o obdukciji jednog vanzemaljca, istinit, da li je membrana, odstranjena tom prilikom iz njegovog oka, bila, u stvari, ultraljubičasto filter sočivo?

Što se tiče manjih, odnosno sitnijih tijela ovih vanzemaljaca, možda je to posljedica većeg gravitacionog dejstva njihove planete, kombinovano sa drugačijim atmosferskim pritiskom. Moguće je da su na početku procesa njihove evolucije, ovaj pritisak i gravitaciono djelovanje ograničili njihov rast i kretanje. Da bi se to nadoknadilo, poboljšane su njihove intelektualne sposobnosti, što vjerovatno može objasniti zašto su im nesrazmjerno velike glave.

Neosjetljivi na patnje otetih

– Ne osporavam njihove psihičke sposobnosti, ali smatram da je nepravedno uzimati kao njihov izvor isključivo moždanu masu.

Što se pak tiče njihovih emocionalnih reakcija i odnosa prema ljudskoj rasi, stepen tehnološkog razvoja neke civilizacije ne mora obavezno biti saglasan stepenu njenog sociološkog razvoja. Pogledajte nas, sa nuklearnim oružjem i svim onim strahotama koje jedni drugima svakodnevno činimo. Pogledajte lica ljudi koji su upleteni u razne grozne scenarije. Da li smo zaista toliko različiti od vanzemaljaca koji vrše otmice, a možda i razna druga nasilja? – pita se David Cumer, a potom nastavlja, 

– Što se tiče tehnologije vanzemaljaca, ona je svakako daleko superiornija od ljudske. Moguće je da su je razvili koristeći se raznim psihičkim zakonitostima kojih mi, za sada, nismo svjesni. Ipak, ako su se njihove letjelice kvarile i zatim padale, ili ako su na neki način obarane, znači da su ili ranjivi ili veoma neoprezni. Ako su od nas psihički razvijeniji, ne znači dakle da su i savršeni. To se vidi i iz činjenice da neće, ili ne mogu, da osjete ili razumiju kako se osjećaju ljudi koje otimaju i nad kojima vrše eksperimente, često pri tome i iz mozga otetog izvlačeći cerebralnu supstancu – objašnjava Cumer.

Kako se razmnožavaju?

Ne znam kako se, usljed “odsustva” polnih organa (što je primjećeno u nekim slučajevima), određuje pol jednog “malog sivog”, naročito ako se to određivanje vrši kao kod ljudi. Mnoge zemaljske vrste imaju reproduktivne organe u samom tijelu. Možda je to slučaj i sa ovim vanzemaljcima? Ipak kod nekih vanzemaljaca viđan je neki organ koji bi mogao biti reproduktivni. Je li to neka vrsta organa za polaganje jaja (kao kod većine ženki insekata), ili oni pak imaju samo jedan rod, odnosno sami sebe “zamenjuju”, rađajući svoje minijaturne verzije.
Usta vanzemaljaca su uglavnom mala i u obliku proreza. Smatra se da ne bi bila mnogo korisna za verbalnu komunikaciju, i zato oni koriste telepatiju. Ali i u tom slučaju moraju da poznaju neki jezik, možda čak i sličan našem. Ipak, iako struktura usta isključuje govor, onakav kakav bismo mi razumjeli, ona dopušta zvukove kao što su zvižduk, cvrkut i šištanje, što su potvrdila i neka svjedočenja očevidaca. A ovakav način “govora” neodoljivo podsjeća na “govor” delfina. To bi moglo značiti i da su oni u nekoj međusobnoj, bliskoj razumnoj vezi. Zatim, ovakvom obliku usta, odgovarala bi lagana, tečna hrana. Sjetite se slučajeva osakaćene stoke kojoj su vanzemaljci odstranjivali neki unutrašnji organ. Na mrtvim tijelima ovih životinja, u blizini mjesta odstranjenih organa, bilo je i po nekoliko malih rupičastih rana. Pretpostavlja se da je odstranjenje organa vršeno upravo kroz te rupe, koje su manje od samih organa. Izgleda da su ti organi vanzemaljcima bili od manje važnosti za istraživanja, odnosno da su ih oni pretvarali u tečno stanje, i isisavajući koristili ih možda i kao hranu.

Prvi anatomski prikaz

Ovo Cumerovo razmatranje može donekle ilustrovati analiza koju je slikovito dao jedan član specijalne desetočlane grupe bliske američkoj vladi, pod psedonimom “Falkon”. To je detaljan opis vanzemaljca, tipa “malog sivog”, napravljen prema crtežima većeg broja svjedoka – ali i začuđujuće detaljnim analizama njegove anatomije, što i navodi na zaključak da je prije riječ o jednom uhvaćenom ili nastradalom ufonautu nego o tipiziranom vanzemaljcu. Bilo kako bilo, prvi put smo u prilici da vidimo anatomski izgled jednog inteligentnog bića koje potiče iz zvjezdanog sistema različitog od našeg.

“Falkon” opisuje:

– Visina ovih bića je između metar i metar i petnaest centimetara. Oči su veoma velike, gotovo kao kod insekata, i imaju par unutrašnjih kapaka. Na mjestu gdje bi trebalo da je nos, imaju samo dva otvora. Usta su mala, nemaju zube, već samo očvrsli dio nalik na gumu.
Unutrašnji organi su im prilično jednostavni. Postoji jedan organ koji izgleda funkcioniše i kao srce i kao pluća, a sistem za varenje im je prilično uprošćen. Koža vanzemaljaca veoma je elastična i tvrda, vjerovatno očvrsla od njihovog sunca. Mozak im je složeniji od našeg. Dok je centar za kontrolisanje naših očiju smješten u zadnjem dijelu glave, njihove oči kontroliše prednji dio mozga. Sluh im je mnogo bolji od našeg, i čak je osjetljiviji od psećeg. Reproduktivni organi su im … postoje i mužjaci i ženke.

Bubrezi i bešika su kao jedan organ, za izbacivanje nepotrebnih materija. Imaju još jedan organ za koji naučnici pretpostavljaju da služi za pretvaranje čvrstih materija u tečne. Šake im imaju četiri prsta, a nemaju palčeve. Stopala su im mala i sa opnama između prstiju. Prosječni životni vijek im je od 350 do 400 godina, ovi vanzemaljci imaju koeficijent inteligencije preko 200.

Izvor: alo.rs