Sultanat Kilwa: Ostrvska država koja je dominirala srednjovjekovnom istočnom Afrikom

Sultanat Kilwa bio je moćan i prosperitetni grad-država koja je nekada dominirala Swahili obalom istočne Afrike. 

Vijekovima je ovo kraljevstvo napredovalo kao središte međunarodne trgovine, povezujući afrički kontinent sa širim svijetom Indijskog okeana. Uspon sultanata su obilježili strateški savezi, vješta diplomatija i napredna ekonomija, dok je njegov pad uzrokovan kombinacijom unutrašnjih sukoba, vanjskih pritisaka i promjena globalnih trgovinskih navika. Ovo je priča o bogatoj istoriji sultanata Kilwa – kako je počeo, kako je završio i šta ga je učinilo tako posebnim. 

Legendarni počeci sultanata Kilwa

Porijeklo sultanata Kilwa prožeto je mitologijom. Smatra se da je osnivač Kilwe Ali ibn al-Hassan Shirazi i da je njegovo osnivanje Kilwe bilo uslovljeno svojevrsnom porodičnom dramom koju je doživio. Za Shirazija se kaže da je bio jedan od sedam sinova emira Al-Hassana iz Shiraza, Perzija i jedne  abesinijske robinje. Kako legenda kaže, kada je Shirazijev otac umro, Shirazija je iz njegove kuće otjeralo šestoro braće, takođe uskrativši mu njegov dio nasljedstva. 

Shirazi je spakovao svoje stvari i sa malom grupom sljedbenika otplovio iz Hormuza za Mogadish, najbogatiji grad na južnoafričkoj obali u to vrijeme. Nažalost, nedugo nakon dolaska, Shirazi se zamjerio korumpiranoj gradskoj somalskoj eliti koja ga je protjerala iz ovog grada.

Odlučio je da bi mu najbolje bilo da se nastani na svojoj zemlji, umjesto da se oslanja na gostoprimstvo drugih. Plovio je niz afričku obalu i navodno je kupio ostrvo Kilwu od lokalnog naroda Bantu, grupe od preko 400 različitih etničkih grupa koje su sve govorile istim jezikom.

Jedna verzija legende kaže da je ostrvo bilo u vlasništvu kralja Bantua koji je vladao na kopnu i da je bilo mostom povezano s kopnom. Ovaj kralj je isprva pristao da proda ostrvo Shirazu u zamjenu za veliku količinu finog platna ali se nedugo zatim predomislio. Međutim, ovo je došlo prekasno, jer je Shirazi već uništio kopneni most, pretvarajući Kilwu u pravo ostrvo.

Prikaz grada Kilwa na ostrvu iz 1572. godine iz atlasa Civitates orbis terrarum Georga Brauna i Fransa Hogenberga.

U stvarnosti, vjeruje se da je veliki dio ove legendarne istorije napravljen da bi se legitimirala vladajuća Kilwa dinastija te se povezala sa svojim islamskim projeklom. Činjenica da je Shirazi bio iz plemenite islamske porodice te sin abesinijske (etiopljanske) robinje, pomogla je da se objasni zašto su vladari ostrva bili i crnci i kraljevskog islamskog porijekla. Uključivanje narativa o prodaji izuzetne tkanine značajno je podiglo Shirazijev imidž, odišući dahom sofisticiranosti i prefinjenosti.

Uspon i domet sultanata Kilwa: Priča o trgovinskom uspjehu na obali Swahili

Kakva god bila istina iza njegovog osnivanja, Kilwa sultanat je brzo rastao i u bogatstvu i u svojoj moći. Njegova idealna lokacija značila je da je bio mnogo bolji trgovački centar od Mogadisha ili bilo koje druge veće luke ili grada duž obale Swahili. Mnogi bogati trgovci i imigranti sa daljeg sjevera, poput Perzije i Arabije, počeli su hrliti na ostrvo. Brzo je rastao i uskoro je uspio uspostaviti i satelitsko naselje na ostrvu Mafia.

Nije iznenađujuće da je ovaj uspjeh izrodio sukobe, posebno sa Mogadishom. Dva moćna trgovačka grada počela su se nadmetati za prevlast nad Swahili obalom. Tokom 12. vijeka, 12. vladar sultanata Kilwa, Sulejman Hasan, preuzeo je izuzetno prosperitetni grad Sofalu od Mogadišana. 

Sofala je bio bogat grad sam po sebi, a obogatio se trgovinom zlatom i slonovačom sa Velikim Zimbabveom i Monomotapom. Zauzimanje Sofale značilo je ogroman priliv zlata za sultanat Kilwa, koji ga je iskoristio da proširi svoje moći i teritorije duž istočne afričke obale.

Moć sultanata Kilwa dostigla je vrhunac tokom 15. vijeka. Do ovog trenutka, sultanat je preuzeo vlast nad nekoliko važnih gradova na kopnu, uključujući Sofalu, Malindi i Inhambane. Povrh svega, oni su takođe polagali pravo na ostrvske države Mombasa, Pemba, Zanzibar, Mafia, Komora i Mozambik. Većina trgovačke Swahili obale sada je bila pod njihovom vlašću.

Međutim, širenje Kilwe je imalo svoje granice. Moć sultanata držale su pod kontrolom dvije moćne nezavisne države na sjeveru: somalijski grad-država Barava (samovladavajuća republika) i ono što je ostalo od Mogadiša. Krećući se prema jugu, moć sultanata Kilwa se protezala sve do rta Correntes.

Ovo ne znači da je sultanat Kilwa stvorio carstvo. Njegove teritorije su više ličile na konfederaciju trgovačkih gradova. Svaki od njih je imao svoju unutrašnju vladajuću elitu, trgovačke zajednice i trgovačke puteve. 

Ovi gradovi su često podnosili izvještaje guverneru kojeg je imenovao sultan Kilwa, ali moć ovih guvernera je bila različita. U slučaju Mozambika, guverner je vladao u sultanovo ime, na primjer. Nasuprot tome, možda zbog svog velikog bogatstva, Sofalin guverner je više bio sličan ambasadoru nego vladaru. 

Drevni grob jednog od vladara sultanata Kilwa (Baxito / CC BY-SA 4.0 )

Posebna kultura društva Kilwa

Jedna od prednosti Kilwe ležala je u njenom društvenom sastavu. Možda je počela kao perzijska kolonija, ali je ubrzo postala mnogo više. Kroz mješovite brakove, preobraćenja lokalnog naroda Bantu i obilje arapske imigracije, Kilwa je stvorila posebnu originalnost. 

Ovo miješanje naroda iz različitih mjesta i porijekla stvorilo je prepoznatljivu istočnoafričku kulturu u Kilwi, a region je čak razvio svoj vlastiti jezik, swahili. To ne znači da nije bilo razlike. Muslimani Kilwe obično su sebe nazivali Shiraz, što znači “Arapi”, dok su nepreobraćene mještane nazivali Zanj , što znači “nevjernici”.

Ekonomija i uspješna trgovinska mreža Kilwa Sultanata

Sultanat Kilwa se gotovo u potpunosti oslanjao na vanjsku trgovinu. To znači da zapravo nije ništa proizvodio, a poljoprivrede u granicama sultanata je bilo malo ili nimalo. Važne zalihe poput žitarica, mesa i druge osnovne hrane kupovane su od Bantu naroda koji su živjeli u unutrašnjosti, što je dovelo do izgradnje velikih trgovačkih gradova u regijama pod kontrolom Bantua.

Kao trgovci, ljudi iz Kilwe su u suštini funkcionisali kao posrednici. Uvozili su industrijsku robu poput tkanine iz Arabije i Indije i trgovali tom robom sa narodima koji govore Bantu za stvari poput hrane. Oni su takođe trgovali ovom robom sa Bantu narodom za dragocjene sirovine poput zlata i slonovače koje su potom izvozili nazad u Aziju. 

Međutim, postojao je jedan izuzetak. Kokosove palme rasle su duž cijele obale Kilwe i bile su glavni dio svakodnevnog života stanovnika Kilwe. Jeli su njihove plodove (umjesto da ga trguju) i koristili njihovo drveće za različite potrebe. Konkretno, svaki dio Kilwinih trgovačkih brodova, od njihovih jedara do trupa, bio je napravljen od palmi. Biti bez palminog drveća značilo je biti bez brodova, što bi značilo da nema trgovanja. 

Za društvo koje je tako malo proizvodilo, ljudi iz Kilwe su se pokazali kao impresivni brodograditelji. Vjeruje se da su njihovi brodovi korišteni za obavljanje trgovine sa Arabijom, Perzijom ali i preko Indijskog okeana za trgovinu sa samom Indijom. 

U stvari, novčići iz sultanata Kilwa pronađeni su čak i na australskim ostrvima Wessel. Kilwini mornari uspjeli su preći ove velike udaljenosti koristeći prednosti različitih godišnjih doba. Koristili su monsunske vjetrove da ljeti plove u Indiju, a zimi se vraćaju kući. Kapetani Kilwa ostrva bili su poznati po ovoj izuzetnoj preciznosti jedrenja. 

Pejzaž istorijskog ostrva Kilwa

Propadanje sultanata Kilwa

Naravno, svemu dobrom mora doći kraj, a to je važilo i za sultanat Kilwa. Pad Sultanata se desio zbog mješavine faktora, ali sve je počelo s njegovom vladajućom elitom. Godine dobrog života oslabile su sultane Kilwe i oni su se sve više oslanjali na odluke svojih vezira i emira (ministara), prepuštajući njima svakodnevno upravljanje svojim kraljevstvom.

Ovi ambiciozni ljudi su koristeći različite zavjere, postali prave vođe dok su sultani nesvjesno postali dio pozadine uživajući u lagodnom životu. Kada su sultani napokon shvatili šta se dogodilo, bilo je prekasno. ‘Trulež’ unutar sultanata se proširila i ostrvo više nije bilo moćno kao nekada. Sultani su takođe izgubili lojalnost i poštovanje većeg dijela svog Sultanata, što je bio veliki problem za kraljevstvo izgrađeno od uglavnom nezavisnih gradova.

Portugalci su stigli početkom 16. vijeka nakon putovanja Vasca da Game oko Rta dobre nade 1498. do 99. godine nove ere. Željeli su dvije stvari, da za sebe preuzmu kontrolu nad trgovinom u regiji i da prevedu što više lokalnog stanovništva na kršćanstvo. Kada su se Portugalci približili Kilwi 1500. godine i pokušali sklopiti trgovinski sporazum sa njenim tadašnjim vladarom, Emirom Ibrahimom, on je to odbio i poručio im da produže dalje. Ovo je možda bila greška.

Velika džamija Kilwa jedna je od najstarijih džamija duž Swahili obale Afrike. (Mbwana / Adobe Stock)

Portugalska Četvrta Armada vratila se 1502. Ovog puta su odbili prihvatiti ne kao odgovor. Uspjeli su sklopiti sporazume sa nekoliko drugih lokalnih sila i uspjeli su iznuditi veliki danak od Kilwa vođe. Takođe je bio primoran da potpiše ugovor kojim je Portugalcima omogućeno da izgrade sopstvene fabrike, pa čak i utvrdu, u Sofali.

Neki istoričari su tvrdili da bi Emiru bilo bolje da je igrao lijepo sa Portugalcima od samog početka. Ne samo da bi odnos između dvije strane bio manje antagonistički, već bi i sultanat Kilwa imao velike koristi od priliva portugalske trgovine. Trgovina je mogla biti iskorištena da se zaustavi slabljenje moći Emira Ibrahima.

Godine 1505. Portugalci su se vratili po još. Ovaj put su napali Kilwu, iskrcavajući 500 vojnika na ostrvo. Istjerali su vladara Kilwe i postavili svoju marionetu za novog vođu ostrva. Ova portugalska vladavina bila je duboko nepopularna, jer je nametnula portugalska merkantilistička pravila, što je značilo da su samo portugalski brodovi mogli trgovati s drugim obalnim gradovima, čime su mnogi lokalni stanovnici ostali bez posla. Mnogi drugi trgovci počeli su izbjegavati Kilwu, a trgovci iz unutrašnjosti počeli su ići negdje drugdje, upućivajući se u sjevernije luke na swahiliju kao što je Mombasa.

Portugalci su napustili Kilwu 1506. godine, pošto su u velikoj mjeri uništili status ostrva kao trgovačkog središta. Oslabljena Kilwa se sada suočila s drugim problemima, poput ustanka lokalnih plemena. Ljudožderi Zimba su 1587. godine napali ostrvo, ubivši 3.000 stanovnika.

Ispostavilo se da Portugalci ipak nisu bili završili sa svojim djelovanjem u regionu. Oko 1633. godine, otprilike pedeset godina kasnije, Portugalci su usvojili agresivniji pristup kako bi stekli kontrolu nad resursima regije i eliminisali svoje trgovinske konkurente. Napali su i osvojili kraljevstvo Mutapa u Zimbabveu, jedan od primarnih izvora zlata u regionu. 

To je rezultovalo pomjeranjem trgovinskih mreža prema sjeveru. Evropljani su bili razočarani kada su shvatili da je u istočnoj Africi dostupno mnogo manje zlata u poređenju sa zapadnom Afrikom i Peruom. Pošto su u velikoj meri uništili mesta kao što su Kilwa i Mutapa, otišli su.

Kilwa je doživjela posljednji porast bogatstva tokom 18. vijeka. Evropljani su se vratili u region, ovaj put ne tražeći zlato, već robove i slonovaču. Kilwa se pojavila kao značajan centar za istočnoafričku trgovinu robljem, kao i veliki izvoznik slonovače. Iako je trgovina u Kilwi preživjela, nikada se nije vratila svojoj nekadašnjoj slavi. 

Priča o sultanatu Kilwa je priča o živopisnom i dinamičnom kraljevstvu koje je cvjetalo na Swahili obali vijekovima, dominirajući trgovačkim putevima i ostavljajući trajan uticaj na istoriju istočne Afrike. Od svojih ranih dana kao malog ribarskog sela do konačnog propadanja u rukama evropskih sila, Kilwa sultanat je igrao vitalnu ulogu u razmjeni dobara, ideja i kultura širom Indijskog okeana.

Njegovo naslijeđe je i danas vidljivo u impresivnim ruševinama nekadašnjih velikih gradova, kao i u raznolikim kulturnim tradicijama istočnoafričke regije. Uspon i pad sultanata Kilwa dokaz je otpornosti afričkih društava i podsjetnik na štetu koju je nanijela evropska kolonizacija. 

Izvor: ancient-origins.net