Stigli dokazi: Na Mjesecu je neko živio

Mjesec je danas suh i beživotan, sterilni prirodni Zemljin satelit, sa zamrznutim pejzažem stotinama miliona, pa i milijardi godina. Naučni članak objavljen u časopisu Astrobiology (u PDF formatu dostupno ovdje), Iana Crawforda sa Univerziteta u Londonu i Dirka Schulze-Makucha s Washingtonskog državnog univerziteta, navodi da je taj, ali ne takav Mjesec davno u svojoj istoriji po svoj prilici imao sve uslove za razvoj života, što bi značilo da je razumno računati s time da je na Mjesecu bilo i života.

I to ne samo jednom, nego u dva razdoblja u njegovoj istoriji. Prvi “prozor” za razvoj života Mjesec je imao prije četiri milijarde godina, kada se tek oblikovao iz prvobitne nakupine krhotina, uzajamno gravitacijski privučenih, a drugi prije 3,5 milijardi godina, tokom razdoblja svoje vulkanske aktivnosti. Ključno za oba razdoblja, navode naučnici, bilo je to što je tada Mjesec morao biti okružen visokim koncentracijama raznih plinova koji su šikljali iz njegove unutrašnjosti, a tu je, u to se danas ne sumnja, bilo i jako puno vode.

Sve skupa, bilo je to vrijeme u kojem je Mjesec imao uslove za razvoj života na razini bakterija, isto kao što su i na Zemlji iz tog doba, u razdoblju od 3,5 do 3,8 milijardi godina, pronađeni fosili cijanobakterija. Sve da se život na Mjesecu i nije razvio spontano, žestoki i vrlo česti udari asteroida u Zemlju iz toga doba u okolni svemir nerijetko su izbacivali krhotine i ima smisla pretpostaviti da su takve bakterije na takav način mogle sa Zemlje dospjeti na Mjesec.

Kao što se, uostalom, pretpostavlja da je takav “promet” u geološkoj prethistoriji postojao čak između Zemlje i Marsa.

“Moguće je da je život sa Zemlje naselio okolinu na Mjesecu tokom tog prolaznog razdoblja postojanja uslova za život. Šanse za opstanak mikroorganizama na meteoritima sa Zemlje koji su udarali u Mjesec bile bi povećane čak i s postojanjem makar i rijetke atmosfere na Mjesecu u to vrijeme zato što bi atmosfera usporila brzinu udara u površinu”, napisali su.

Crawford i Schulze-Makuch u proučavanje mogućnosti postojanja života na Mjesecu prije milijardi godina krenuli su primijetivši da je vode na ovom svemirskom tijelu u prošlosti moralo biti jako puno ako se posebno od 90-ih računa da na tamnoj strani Mjeseca, u kraterima, vode u obliku leda ima dandanas.

Posljednja istraživanja lunarnih stijena, nadalje, pokazuju da vode u unutrašnjosti Mjeseca, u vezanom obliku, može biti i danas, a da su stijene na površini morale nastati u uslovima prisutnosti vode čak u takvim koncentracijama u kakvima je vode u to vrijeme bilo i na Zemlji.

Tijekom vulkanskog razdoblja Mjeseca, pojedina mjesta na njemu mogla su biti prekrivena pravim okeanom lave, što je važno ako se dalje analizira zato što znači da je Mjesec morao biti okružen ogromnim količinama gasova koji su se oslobađali tim vulkanskim procesima. Uz takav vulkanizam, atmosfera je naprosto morala postojati, što znači da je moralo biti i vode u nekim razdobljima. A raznolikost emikalija, voda, toplina kao što je do pojave života dovelo na Zemlji, logično je da bi isto učinilo i na Mjesecu.

Sve da i nije bilo, a apsolutno je bilo, prštanja meteorita sa Zemlje prema Mjesecu u to vrijeme, pojedini raniji naučni radovi navodili su da je za razvoj cijanohbakterija prethodno bilo potrebno oko 10 miliona godina kako bi se razvile molekule koje će kao gradivni elementi dovesti do stvaranja takvih organizama, a da je samom prijelazu iz neživog u živi oblik postojanja moglo trebati tek nekoliko hiljada godina.

U tom slučaju, kako se Mjesec polako hladio, gubio i atmosferu i površinsku vodu, osušio se i postao sterilan uslijed svega toga, pa i svemirskog zračenja, čovječanstvo na površini sigurno negdje čekaju fosili tih bakterija, originalnih vanzemaljaca koji su tamo živjeli prije toliko vremena.

Već sljedeće, 2022. godine, mogli bi dočekati NASA-inu misiju na Mjesec radi daljnjih istraživanja. A u toj priči NASA jako računa na to da na Mjesecu i danas ima vode, i to u velikim količinama.

Izvor: express.24sata.hr