Staljinova naredba: “Tito se mora pokoriti četniku Draži!”
Daleko od očiju javnosti vođeni su žestoki pregovori o tome ko će voditi ustanak u ovim krajevima
Josip Broz Tito pokušavao je na sve načine privoljeti četničke odrede Draže Mihailovića na saradnju i zajedničku borbu. Dragoljub nije imao takve namjere, a daleko najveći poticaj za borbu protiv partizana dobio je kada je uspostavljena radio veza četnika i britanskih obavještajaca na Bliskom istoku. Kada je u Mihailoviću došao u posjetu izvjesni kapetan Hudson i donio poruku da se pobuna u Jugoslaviji nikako ne smije pretvoriti u borbu komunista za Sovjetsku Rusiju, svima je bilo jasno kako vjetrovi pušu.
“Jugoslaveni se trebaju boriti za Jugoslaviju”, bila je poruka kapetana Hudsona čime je dodatno ohrabrio Mihailovića da krene u obračun s Titom i partizanima. Negdje u novembru 1941. godine, dakle nakon što su već mjesecima vođeni pregovori Tita i Draže, vlade Velike Britanije i Sovjetskog Saveza su postigle dogovor da se Tito i partizani trebaju podčiniti Draži.
Uprkos svim tim dogovorima, pregovorima i poticajima iz inostranstva, do veće saradnje nije došlo. Četnici baš i nisu bili pretjerano zagrijani za saradnju, možda i ponajviše zato što su odbijali prihvatiti partizane kao ravnopravne sudionike borbe protiv nacista i Nedićevih kvislinga u Srbiji. Krajem septembra 1941. godine su partizanski odredi zauzeli Užice gdje su im pale u ruke fabrikaa oružja i municije, poslovnica Narodne banke s milionima dinara te mnoštvo vojne opreme. Naravno da je to izuzetno zasmetalo četnicima pa su krenuli u poprilično otvoreni sukob s partizanima i partijskim organima na terenu. “U Požegi (kod Užica u Srbiji, op.a.) i nekim drugim mjestima nastalo je opšte privođenje partizana, članova Narodno-oslobodilačkih odbora i njihovih prijatelja. Na području Užičkog sreza počela je opšta mobilizacija četnika i kretanje njihovih naoružanih formacija ka Užicu. U Karanu su četnici napali transporte municije za valjevski front, upućene borcima koji brane neprijatelju pristup ka Užicu i tom prilikom ubili jednog partizanskog vozača”, stoji u partizanskom izvještaju s početka novembra 1941. godine.
Osim pobrojanog, četnici su krenuli u otvoreni rat za Užice, ali su se partizani isprva uspješno branili. Postignut je i dogovor o tome što će partizani i četnici zajednički učiniti da se spriječi širenje sukoba. “Vrhovni štab naredio je obustavu neprijateljstava, s tim da se idući dan sastane mješovita partizansko-četnička komisija i izvidi čitav slučaj. Međutim, pukovnik Mihailović i njegova komanda naknadno su otkazali ovaj sporazum i predali partizanima ultimatum da se do ponoći 3. novembra povuku iz Požege. Istovremeno su četnici povukli svoje trupe iz opsade Kraljeva i uputili na partizane, uz prijetnju da će tako učiniti i na svim drugim mjestima. Oni su na taj način pretvorili svoje snage u oružje neprijatelja koji želi uništenje narodno-oslobodilačkih partizanskih odreda i građanski rat”, piše u izvještaju objavljenom u Borbi od 7.11.1941. godine.
U istom izvještaju, ili proglasu, stoji i poziv na saradnju ostalim četničkim jedinicama. “Narodno-oslobodilački partizanski odredi pružaju zato bratsku ruku suradnje svim poštenim četnicima, svima onima koji neće biti oružje neprijatelja i koji žele samo časnu i dosljednu borbu za slobodu naroda. Oni pozivaju sve rodoljube da čvrsto zbiju svoje redove, da zajedno s njima daju otpor svim petokolonašima i izdajicama i tako doprinesu pobjedi pravedne stvari našeg naroda”, piše Vrhovni štab NOP odreda Jugoslavije, što će reći Josip Broz Tito lično.
Daleko od proglasa i izvještaja se vodila borba na život i smrt s teškim posljedicama po civile jer nacistički vojnici nisu imali milosti prema njima. Partizani i četnici su uspijevali gerilskim taktikama nanijeti poprilične gubitke demoralizovanim njemačkim jedinicama koje su kasnije osvetu tražile po selima i gradovima gdje im se civili nisu mogli suprotstaviti. Žestoke borbe vođene su, barem tako pišu partizani u svojim izvještajima, između Kragujevca i Milanovca. “Nijemci su u dva navrata pokušali prodor u Milanovac, ali su ga na čuvenom Rapaj-brdu partizani odbili, iako su Nijemci upotrebljavali tenkove, topove i “štuke”. Napad su jedva odbili. Isti je slučaj bio s napadom preko Rudnika. Pojačanje je bilo neophodno. Krenula je jedna grupa partizana da iz Užica donese puške i za partizane i za četnike na tom sektoru. Ali njemački špijuni Ignjatović i kompanija pucali su na partizane pri prolasku kroz Požegu i uzeli sve oružje. Uskoro je naišla nova njemačka ofenziva na Milanovac. Partizani i jedan dio poštenih četnika davali su herojski otpor. Ubili su i ranili preko 250 njemačkih vojnika, ali sili se nije moglo oduprijeti, oružja nismo imali dovoljno. A da je stiglo onih 300 pušaka, nikada ne bi neprijatelj popalio naš lijepi Milanovac, ne bi ostalo preko hiljadu duša na kiši bez krova, bez igdje ičega. To je samo jedan primjer rada četnika u Požegi. Oni su ubijali, ubili su partizane Vučića, Stambolića, a mrtvom su čak skinuli zlatne zube”, objavljeno je u Borbi 8.11.1941. godine.
Dok je Staljin u tajnosti pregovarao o tome ko će voditi “ustanak naroda Jugoslavije” i dogovorio se da će to biti četnici, u javnosti je hvalio jugoslovenske partizane. Dopisnik TASS-a, sovjetske novinske agencije, iz Stockholma bilježi kako je norveška ilegalna radio stanica emitovala Staljinov govor povodom 24. godišnjice Oktobarske revolucije i istovremeno hvali ustanak u Jugoslaviji. “Staljinov govor predstavlja novi snažan poticaj za pojačanje te borbe. Partizani Srbije, Crne Gore, Hrvatske i drugih krajeva nastavit će svoju junačku borbu za potpuno uništenje njemačkog fašizma. Drug Staljin vas poziva na tu svetu borbu”, prenijela je Borba izvještaj TASS-ova dopisnika iz Švedske. Sitne borbe i pojedinačni četnički zločini nudili su nadu da neće doći do potpunog rata između partizana i četnika.
Izvor: express.24sata.hr
