Šta skrivaju mora i okeani: Arktik, Jadran, Atlantik, Pacifik su zabilježili više neidentifikovanih podvodnih objekata nego što možemo zamisliti

Ugledni profesor A. Sanderson u članku “Aboridžini morskih dubina”, objavljenom 1972. godine (br. 9) u moskovskom časopisu ‘Tehnika malodezi’ navodi više interesantnih svjedočanstava o pojavama neidentifikovanih plivajuće-letećih objekata.

Između ostalih, pominje i epizodu koja se odigrala 20. maja 1967. godine u 18,15 sati, daleko od ledenih polarnih predjela, otprilike 180 kilometara od brazilske obale, u toplim vodama Atlantika. Šta se, zapravo, dogodilo?

“… Oficiri i komanda argentinskog broda ‘Navvero’ su večerali kada je zapovjednika broda, iskusnog pomorca Yuliana Lucasa Ardanza, hitno pozvao na palubu dežurni oficir Jorge Montoya. Dežurni oficir mu je saopštio da je registrovao neko čudno plovilo koje prati njihov brod.”

Zapovjednik je izletio na palubu i primijetio da se sa desne strane, otprilike 15-ak metara od ‘Navveroa’ kreće neki nepoznati ploveći objekat nesvakidašnjeg oblika. Bio je nalik cigari i imao je dužinu oko 40 metara. Začudo, plovilo nije proizvodilo nikakav zvuk, niti je iza sebe u vodi ostavljalo uobičajni trag. No, ono što je bilo najčudnije i što je iskusnog pomorca činilo zbunjenim leži u činjenici da je misteriozni ploveći objekat zračio snažnom plavkasto-bijelom svjetlošću.

Ardanz je zabilježio u brodski dnevnik da na čudnom plovećem objektu nije zapazio ništa što je karakteristično za uobičajne podmornice, na njemu nije bilo kule, periskopa, mosta … Plovilo je bilo savršeno glatko i kretalo se istom brzinom kao i njegov brod – oko 25 čvorova na sat. Poslije izvjesnog vremena, zagonetna je podmornica iznenada promijenila smjer za 90 stepeni, zaronila, prošla ispod ‘Navveroa’ i nestala u mračnim dubinama Atlantskog okeana.

Solomon Sulman navodi i tragični slučaj, vjerovatno vezan za tajanstveni ‘roneći’ objekat, koji se dogodio u italijanskim teritorijalnim vodama 18. septembra 1978. godine. Ribar po imenu Vincetti tog je dana sa svojom kočom otplovio na Jadran, a već sljedećeg dana nađen je na dubini od 20 metara. Ovu čudnu tragediju obilježile su dvije neobične okolnosti: nije se dogodio nikakav sudar, jer na čamcu nije bilo nikakvih tragova koji bi upućivali na to, a drugo, prilikom obdukcije, u plućima nesretnog Vincettija nije pronađena nijedna kap vode!

Tragičnog dana, u području Jadrana u kome je Vincetti obično lovio ribu, neki su ribari registrovali misteriozni ‘stub svjetlosti’, koji je izbijao iz mora, a kada su mu se približili on je zaronio i nestao. Te 1978. godine Jadransko je more postalo središnja tema mnogih lovaca na misterije. U njegovim su se vodama događale krajnje neobjašnjive pojave i fenomeni.

U noći 3. novembra iste godine italijanski ribar Antonio Palesca iz San Benedeta del Tronta prvi put opaža neobičnu pojavu na moru:

“Bio sam na otvorenom moru kada sam, oko tri ili četiri sata ujutro, opazio neku čudnu gotovo ružičastu svjetlost kako prati moju koču. Moram priznati da sam se uplašio, jer takvo nešto nikada u životu nisam vidio. Sakupio sam mrežu i krenuo prema obali. No, tajanstveno ružičasto svjetlo me i dalje pratilo. Obilazilo je oko moje koče i ja nisam mogao odgonetnuti šta bi to moglo da bude. Užasno sam se uplašio. Tek kada sam se približio obali, poslije puna dva sata praćenja, tajanstveno je svjetlo se okrenulo i nestalo je u dubinama mora.”

Prvih su dana italijanski ribari zbijali šale na račun Antonia Palesca, ali su uskoro – kada su se i sami uvjerili u neobične pojave – u pomoć pozvali civilne i vojne eksperte. Tih su dana mnogi ribari bili svjedocima pojave čudne svjetlosti, velikih vodenih stubova koji su iznenada izbijali iz mora, pjenušanja i ključanja vode, zagonetnih bijelih pruga, loptastih letećih tijela koja su izlijetala iz mora i ponovo se vraćala u njega …

“Iznenada sam na radaru ugledao neko čudno tijelo koje nas prati”, ispričao je svoj doživljaj Giovanni Merlini, zapovjednik ribarskog broda ‘Andrea Padre’.

“Upitao sam: Ko je iza nas? Javite se! … Mornari su mi rekli da iza nas nema nikoga. Naljutio sam se i otišao da se u to sam uvjerim. I zaista, nisam vidio nikoga da nas prati, ali je radar i dalje registrovao nekog fantomskog pratioca koji je imao oblik plovećeg pauka!”

Drugi italijanski ribar, Alberto Matucci, koji je tih dana ribario na svojoj koči ‘Luna Madre’, ispričao je novinarima sljedeće:

“Prvo je naš radar poludio, a zatim nas je iznenada zasljepila jaka svjetlost koja se neprestano premještala po moru. Najčudnije u svemu tome bilo je što se ta misteriozna svjetlost nije reflektovala na moru!”

Šta se zbiva ispod vode?

U noći 9. novembra 1978. godine neobične fenomene po prvi put registruje jedan vojni patrolni čamac CP 2018 italijanske ratne mornarice. Oko 20.45 sati, dok su se nalazili devet kilometara daleko od Silvi Marine, ugledali su ružičastu svjetlost koja se rasipala u prečniku oko tri stotine metara, a zatim odjednom nestala. Sva kasnija patroliranja bila su bezuspješna, a more na kome se fantomska svjetlost pojavila duboko je oko 23 metra i isključuje svaku mogućnost prisustva podmornice.

Narednih dana uplašeni ribari nisu isplovljavali na jadransku pučinu, ali su i dalje bili svjedoci neobičnih pojava.

“Nalazio sam se šest kilometara od obale”, sjeća se Giuseppe Merlini. “Bilo je oko 10 sati ujutro kada sam primjetio da se nešto čudno događalo sa radarom. Kao da ga je neko isključio. Pogledao sam oko sebe i opazio ogromnu brazdu kako presjeca more. Takav trag iza sebe ostavlja jedno veliki motorni brod. Medutim, na površini mora nije bilo ničeg, baš ničeg!”

Slične tragove u moru vidjelo je bar dvadesetak pomoraca. Ali, drugi ribari doživjeli su da u njihovoj blizini iznenada, bez ikakvog vidljivog i logičnog razloga, proključa more!

“Prvo je vladao mukli mir, a more je bilo glatko poput ulja”, sjeća se Carlo Vodi. “Odjednom, nedaleko od nas, voda počinje da ključa. Utisak je kao da se ispod mora nalazi nekakva mašina koja proizvodi pjenu. Ogromnu pjenu, barem 600-700 metara u prečniku. Usred te pjene kao da se pokretalo nekakvo velko, tamno, ploveće tijelo …”.

Analizirajući fantomske pojave u Jadranu, italijanski pukovnik De Martino izjavio je novinarima da se većina zagonetnih pojava može pripisati prisustvu stranih podmornica, ali što se tiče vodenih stubova, svjetlećih fenomena i smetnji na radarima, to spada u istu kategoriju kojoj pripadaju i – leteći tanjiri!

Ovakvih slučajeva ima u cijelom svijetu. Šta su misteriozni predmeti koji izleću iz mora praćeni blještavom svjetlošću, možemo samo da nagađamo, a u arhivama KGB-a možda se krije i pravi odgovor na ovo pitanje. Jedno je sigurno, naša planeta, a pogotovo dubine mora i okeana, nisu još dovoljno istražene, a u tim dubinama kriju se očigledno velike tajne.etan tekst zahteva ovog ‘doktora dobročinitelja’.

Drama u arktičkim vodama

Prema američkim saznanjima, KGB je u strogoj tajnosti čuvao najmanje 19 dosijea o stradanjima sovjetskih ‘migova’ koji su imali zadatak da unište neidentifikovane letjelice što su se vrzmale iznad sovjetskih vojnih baza! Nekako u isto vrijeme kada su se visoki avio i pomorski vojni i civilni eksperti Sjedinjenih Država, izvodeći ultratajne vojne manevre u vodama Puerto Rica (područje koje pripada Bermudskom trouglu), osvjedočili da su za sve vrijeme vježbe bili pod prismotrom ‘uljeza’ – neidentifikovane podmornice – koja je raspolagala fantastičnim karakteristikams i bila neuhvatljiva za američke pomorske i vazduhoplovne snage.

U drugom dijelu svijeta, u sjevernom Atlantiku, poznati arktički istraživač doktor Rubens J. Villel, te kormilar i dežurni oficir, koji su učestvovali u vojnim-mornaričkim manevrima pod službenim nazivom ‘Operacija Deep Free Z.’, iznenada su postali svjedocima tajanstvenog događaja koji će dugo vremena biti predmetom najsuptilnije istrage američkih naučnika. Evo kako je taj zbunjujući događaj opisao Solomon Sulman:

“… Dan se bližio smiraju. Doktor Villela se nalazio na palubi, kada je odjednom vidio da se nešto pojavilo iz morske vode. Silovitom snagom probilo je led debljine od tri metra i poput ogromnog srebrnastog metka nestalo u nebesima. Ogromne sante leda podignute na nekoliko desetina metara sa topovskom bukom sručile su se nazad na ledeni sprud, a voda u ogromnoj rupi naprosto je ključala. Iznad nje su se dizali oblaci pare, što je najvjerovatnije ukazivalo na džinovsku energiju procesa, koji tek što se odigrao …”

Kome je pripadala neidentifikovana letjelica koja je izletjela iz hladnih arktičkih voda? Šta je radila i gdje je nestala?

Mnogo kasnije, u vrijeme Jeljcina, američki i ruski naučnici su razmijenili tajna dokumenta i saznanja o nekim slučajevima za koje je bila zainteresovana i jedna i druga strana.

Prema američkim saznanjima, KGB je u strogoj tajnosti čuvao dosijee o stradanjima sovjetskih letjelica koje su imali zadatak da unište neidentifikovane letjelice, a neke od njih vinule su se, poput projektila, iz morskih dubina. Kako su Sovjeti vjerovali da se radi o najnovijim američkim špijunskim letjelicama, pokušavali su da ih zaustave i obore, ali su njihovi ‘migovi’ doživljavali tragičan kraj.

Iz tih dramatičnih vremena potiče i fotografija neidetifikovanog letećeg objekta u obliku cigare, koja je snimljena neposredno nakon izletanja tajanstvene letjelice iz morskih dubina. Desilo se to iza polarnog kruga, nedaleko od dalekog Koljskog poluotoka. Slučaj nikada nije objašnjen, ali su članovi specijalno oformljene komisije, koju je predvodio ugledni sovjetski ufolog, zamjenik rukovodioca Sekcije za podvodna istraživanja Akademije nauka SSSR, doktor V. Ažaža, sakupili podatke da su samo u dvije godine – 1980. i 1981. – stanovnici okolnih sovjetskih oblasti registrovali izlijetanje iz voda ovog regiona najmanje 36 misterioznih letećih objekata. Istraživanja koja su sljedećih mjeseci i godina preduzeta nisu sovjetske naučnike odvela do racionalnih odgovora. Tako su i ovi slučajevi adaktirani. Ali, krenimo dalje.

Dana 15. oktobra 1975. godine u 16 sati, u neposrednoj blizini Marseja, u francuskim priobalnim vodama, iznenada je iz vode izletio srebrnasti disk sa prečnikom oko deset metara. Prema izjavama jednog inžinjera za svjetionike i bankine, te 16 radnika koji su bili očevici čudnog događaja, tajanstveni disk (leteći tanjir) je napravio nekoliko krugova, zatim se podigao na visinu od nekih 120 metara, ostao na toj visini oko 90 sekundi, a zatim iz mjesta jurnuo neshvatljivom brzinom i nestao na nebu.

Godina 1977. po mnogo čemu je bila godina NLO-a. Viđani su iznad mnogih područja svijeta, a dopisnik novinske agencije Reuters iz Tokija, 29. oktobra je odaslao sljedeću vijest:

“Iz Urugvaja, gdje su posljednjih mjeseci viđeni u velikom broju, leteći tanjiri su se, izgleda, preselili u Japan”. Prema izjavama očevidaca, jedan tajanstveni leteći predmet pojavio se na nebu iznad sjevernog dijela ostrva Honšu. Pilot japanske kompanije Jal i jedan astronom, izjavili su da su vidjeli vatrenu loptu koja se, pred njihovim očima, podijelila u više manjih, koje su se već sljedećeg trenutka izgubile u dubokim vodama Pacifika…”

Izvor: conopljanews.net