Šta se dogodilo s posadom Space Shuttle Challengera 1986. godine?
Dan 28. januar 1986. godine ostao je zabilježen kao dan kad se dogodila najveća NASA-ina katastrofa, kada se Space Shuttle Challenger razletio nakon samo 73 sekunde leta i pri kojoj je, prema službenim izvorima, poginulo svih sedmoro članova posade.
Misija nazvana STS-51-L imala je za cilj postavljanje komunikacijskog satelita i proučavanje Halleyevog kometa, a nesreća se dogodila iznad Cape Canaverala u 11:39 po lokalnom vremenu.
Posadu su činili: Sharon Christa McAuliffe (stručnjak za teret), Gregory Jarvis (stručnjak za nosivost), Judith A. Resnik (specijalista misije), Francis R. (Dick) Scobee (komandant misije), Ronald E. McNair (specijalista misije), Mike J. Smith (pilot) i Ellison S. Onizuka (specijalista misije).
Službeni izvještaj istrage o nesreći prepun je tehničkih termina, koje razumiju vjerovatno samo raketni stručnjaci. Naime, pokazalo se da je katastrofu prouzrokovao kvar dva suvišna dihtunga O-prstena u spoju u desnom raketnom pojačivaču (SRB) Space Shuttlea. Rekordno niske temperature lansiranja smanjile su elastičnost i sposobnost dihtovanja gumenih O-prstenova.
Slomljeni dihtunzi prouzrokovali su pukotinu u spoju ubrzo nakon uzlijetanja, što je omogućilo curenje plina pod pritiskom iz SRB-a i izgaranje kroz zid do susjednog vanjskog rezervoara goriva. To je dovelo do odvajanja desnog stražnjeg priključka SRB-a, zbog čega se zabio u vanjski rezervoar, što je uzrokovalo strukturalni kvar vanjskog rezervoara i eksploziju. Nakon eksplozije, orbiter, koji je uključivao i odjeljak za posadu, razbijen je aerodinamičkim silama.
Dana 29. aprila 1986., posmrtni ostaci astronauta prebačeni su avionom iz svemirskog centra Kennedy u vojnu mrtvačnicu u vazdušnoj bazi Dover u Delawareu. Svaki od kovčega bio je prekriven američkom zastavom i čuvan počasnom stražom i pratnjom astronauta. Nakon što su posmrtni ostaci stigli u zračnu bazu Dover, prebačeni su porodicama članova posade.
Scobee i Smith pokopani su na nacionalnom groblju u Arlingtonu, Onizuka na Nacionalnom memorijalnom groblju u Honoluluu, McNair je pokopan u Memorijalnom parku Rest Lawn u Lake Cityju. McAuliffe je pokopana na groblju Calvary u Concordu u New Hampshireu, dok je Jarvis kremiran, a njegov pepeo razbacan po Tihom okeanu. Neidentifikovani ostaci posade pokopani su u Memorijalnom centru Space Shuttle Challenger u Arlingtonu.
I sve bi to bilo samo istorijska činjenica da se nisu upleli “teoretičari zavjera” koji su “detektovali” šest od sedam poginulih članova Challengera kao još uvijek žive ljude. Prema zavjeri, Scobee je danas izvršni direktor čikaške marketinško-oglašivačke firme pod nazivom Cows in Trees. Onizuka je njegov brat blizanac, Claude Onizuka, a McNair je njegov stariji brat, Carl McNair. Smith je profesor Michael J. Smith sa Univerziteta Wisconsin, dok je Resnik Arthur Liman, profesor prava na Pravnom fakultetu Yalea.
Sharon Christa McAuliffe, koja sada koristi samo svoje ime, Sharon, pomoćna je profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Syracuseu. Jarvis je jedina osoba koju teoretičari zavjere nisu uspjeli pronaći među živima.
Šta se tačno dogodilo tog 28. januara 1986. godine i zašto bi NASA lažirala smrt ovih sedmoro ljudi ostaje nerazjašnjeno, a činjenica da ljudi sve više shvataju kako je puno toga oko nas laž, samo dodatno doprinosi sumnji u vezi ovog slučaja.
Dakle, zašto bi NASA stvorila još jednu prevaru? One koje zanima Gematria (praksa dodjeljivanja numeričke vrijednosti imenu, riječi ili izrazu prema alfanumeričkoj šifri) moglo bi zanimati da NASA označava National Aeronautical and Space Association i ako svakom znaku pripišete broj, dobit ćete 666.
S obzirom na moćnu simboličku vrijednost svemirskih misija, ne bi trebalo biti iznenađenje da je NASA dio okultne elite koja vodi snažne psihološke ratove protiv čovječanstva.
Je li sve ovo dio koncepta “Otkrivenja metode”, koji potiče iz drevnih rozenkrojcerskih tekstova i odnosi se na proces izlaganja masa mračnim stvarnostima, često na prikriven način uključujući prevare, kako bi se mase ismijale?
Neki okultisti upoređuju ovaj proces normalizacije s alhemijskim “Velikim djelom” gdje se svijet “transmutira” prema volji okultne elite.
Michael Hoffman je u svojoj knjizi Secret Societies and Psychological Warfare objasnio zašto nam elita voli mazati lice:
“Alhemijsko načelo Otkrivenja metode ima kao svoju glavnu komponentu klovnovsko, nacereno ismijavanje žrtve(a) kao pokazivanje moći i jezive arogancije. Kada se to izvodi na prikriven način popraćeno određenim okultnim znakovima i simboličnim riječima i ne izaziva nikakav smislen odgovor protivljenja ili otpora mete(a), to je jedna od najučinkovitijih tehnika psihološkog ratovanja i silovanja uma.”
Od pojave masovnih medija, Otkrivenje Metode postalo je sve očitije. Dok je u prošlosti elita djelovala u potpunoj tajnosti, sada nastoji djelovati naočigled.
Izvor: provjeri.hr
