Šta je srušilo Rimsko Carstvo na vrhuncu njegove moći?

Postoje kanalizacija i svježa voda koja se transportuje akvaduktima, živi se u kućama sa podnim grijanjem. Stanovnici Imperije profitiraju od razgranate mreže puteva a trgovina cvjeta. Ljudi koriste javna kupatila, jedu probrana jela i zabavljaju se u pozorištima i cirkusima.

Izložba u bivšoj carskoj prijestolnici

I danas širom svijeta postoje dijelovi rimske zaostavštine iz najboljih vremena Carstva – pa tako i u Triru, koji je osnovan oko 17. godine p.n.e. i najstariji je njemački grad. U 4. vijeku je “Augusta Trevorum” više decenija bila sjedište Imperije. Gradska kapija Porta Nigra (Crna kapija) je 1986. proglašena za svjetsku kulturnu baštinu.

Zbog svega toga, Trir je sasvim podesno mjesto za izložbu “Propast Rimljana”. Čak tri muzeja istovremeno posvećena su pitanju: kako je ogromno carstvo moglo da propadne? Rajnski pokrajinski muzej prikazuje posljednje vijekove Carstva, i to uz pomoć eksponata pozajmljenih u pariškom Luvru, firentinskoj galeriji Ufici, te Nacionalnom muzeju u Alžiru. U Muzeju kod katedrale se vidi kako je crkva iskoristila politički vakuum, a Gradski muzej u Triru osvjetljava nasljeđe Rimske imperije u umjetnosti i istoriji kulture.

Jedno je jasno: Rimsko carstvo nije nestalo preko noći. “Kada bi to bilo tako jednostavno, ne bismo morali da pravimo veliku izložbu o tome i istraživači se ne bi već vijekovima bavili tom temom”, kaže istoričarka umjetnosti i voditeljka projekta Anne Kurtze. I dodaje: “Radi se o spletu okolnosti.”

Da li je Rimsko Carstvo propalo zbog svoje veličine?

“Naravno da je puka veličina Rimskog carstva uvijek predstavljala ogroman izazov”, kaže Kurtze. Rimski zavojevači su osvajali sve više zemalja i pravili od njih svoje provincije. Bili su potrebni veliki izdaci za vojsku kako bi bila zaštićena granica Carstva koja se protezala od Atlantskog okeana do Eufrata – u dužini od 15.000 kilometara. Na sjeveru i u srednjoj Evropi su Hadrijanov zid i Limes trebali da zaštite Rimljane od prodora germanskih plemena. Gradnja i održavanje utvrđenja su gutali nevjerovatne sume – baš kao i plata za rimske legionare.

Divlji Germani, Goti, Vandali – propast Rimskog carstva se često objašnjava njihovim prodorom i uticajem. No, u muzeju se distanciraju od tako pojednostavljenih tumačenja. Činjenica je da je bilo ljudi koji su bježali pred Hunima, ali je bilo i sve manje vojno sposobnih Rimljana. Zbog dobrog životnog standarda u Carstvu, natalitet je opao, pa tako – i broj mladih vojnika. Zato su regrutovani plaćenici iz redova “varvara”. No, ti ljudi nisu sebe smatrali “Rimljanima”, u svojim srcima su ostali Germani ili Goti i nisu uvijek postupali po naređenjima svojih rimskih zapovjednika.

Neki put su izazivali i građanske ratove – najčešće zbog loše plate ili iz nezadovoljstva statusom koji su imali u Rimskom carstvu. A to je sve postepeno slabilo Imperiju.

Da li je veći problem bio veliki porez ili dekadencija?

Poslije 2. vijeka, Imperija se više nije širila. To je značilo da više nije bilo bogatog ratnog plena koji je punio državnu kasu, a nije bilo ni novih robova koji bi mogli da služe kao radna snaga.

Između 429. i 439, Vandali su osvojili najvažniju rimsku provinciju – Sjevernu Afriku, koja je bila žitnica Rima. Nije više bilo prihoda iz te provincije i carevi su morali da snalaze kako znaju i umiju sa pokrivanjem svojih troškova.

Zbog toga je Rim počeo da konstantno diže porez, što je mnoge stanovnike dovelo na ivicu egzistencije. Istovremeno je dekadentan sloj bogataša živio u izobilju, gubeći interesovanje za politiku.

Hrišćanstvo i podjela carstva

Vijekovima su Rimljani vjerovali u mnoštvo različitih bogova. Sa carem Teodosijem, hrišćanstvo je 380. godine postalo jedina državna religija.

“Mlada institucija crkve je preuzela mnoge zadatke koje je ranije imala uprava Rimskog carstva”, objašnjava Anne Kurtze. “Ali, carstvo nije propalo zbog toga, već zbog procesa promjena koje su ga nagrizale.”

Godine 395. Rimsko carstvo je – poslije smrti Teodosija Velikog – podijeljeno među njegovim sinovima na Istočno i Zapadno carstvo. Carska prijestonica istočnog dijela je postao Konstantinopolj (danas Istanbul), a u Zapadnom Rimskom carstvu je to bio najpre Milano, potom Ravena, a povremeno i Rim. Sve se smatralo još uvijek za jedno veliko carstvo kojim su vladala dva cara.

I dok je istočni dio prestao da postoji tek 1453. kada je sultan Mehmed Drugi osvojio Konstantinopolj, posljednjeg zapadnorimskog vladara Romulusa Augustusa je svrgnuo germanski vojskovođa Odoakar.

Šta je ostalo od svega

Na mjesto rimske imperije su stupala manja kraljevstva, kojima su vladali Franci, Burgundi ili Goti. Nije više bilo jake rimske administracije ni održavanja infrastrukture.

Promjene su postajale sve vidljivije, posebno u gradovima. Akvadukti su propadali jer nije bilo stručnjaka koji bi se njima bavili, na mjestima nekadašnjih ukrasnih vrtova sa fontanama, Germani su pravili povrtnjake.

Mermerne statue su razbijane jer je krečnjak bio potreban za gradnju kuća. Tako je, korak po korak, nakon propasti rimskog carstva, nestajala i rimska kultura.

Izvor: webtribune.rs