Šta je bio uzrok nesreće space shuttlea Columbia?

I iako ništa nije moglo da se uradi da bi se spriječile njihove smrti (depresurizacija i ekstremni uslovi bili su preveliki) izvještaj na 400 strana sugerisao je da buduće svemirske letjelice treba da se prave drugačije

Prvog februara 2003. godine, space-shuttle Columbia počeo je da se spušta na Zemlju posle šesnaestodnevne misije.

Sedmočlana posada – pet muškaraca i dvije žene – izvršila je osamdesetak eksperimenata tokom vremenskog perioda provedenog u Zemljinoj orbiti.

Skinuli su antigravitaciona odijela i spremili se za povratak na Zemlju.

Nikad nisu stigli.

Njihova sudbina bila je zapečaćena još 16 dana ranije, dok je shuttle uzlijetao iz Cape Canaverala.

Komad izolacije od pjene veličine kofera otpao je sa spoljnjeg rezervoara svemirske letjelice, polomivši nekoliko pločica otpornih na toplotu na lijevom krilu shuttlea.

Ekipa je izvršila naknadnu misiju nesvjesna da je njihov povratak na Zemlju već osuđen na propast.

Kiša olupina

Neposredno prije 09:00 sati po istočnoameričkom vremenu, dok je shuttle ulazio u Zemljinu atmosferu 60.000 metara iznad Sjedinjenih Američkih Država, kontrola misije odjednom je izgubila kontakt sa njim.

Nastupila je stravična tišina nekih 20 minuta prije nego što se otkrilo šta se desilo; 60 kilometara iznad Teksasa, shuttle se raspao i poginulo je svih sedam članova posade.

NASA je potom izvela najveću terensku potragu u istoriji pokušavajući da pronađe olupinu letjelice.

Dijelovi su pronađeni u Teksasu i obližnjim državama Luizijani i Arkanzasu.

Otkriveno je samo 40 odsto dijelova shuttlea – ostatak još nije pronađen, ni skoro 20 godina kasnije.

Ali ono što je pronađeno bilo je dovoljno da se rekonstruišu posljednji minuti leta.

Dok se svemirska letjelica spuštala na Zemlju, putujući brzinom od hiljade kilometara na sat, super-pregrijani gasovi atmosfere probili su se kroz pukotinu u pločicama otpornim na toplotu.

Te pločice pravljene su tako da izdrže temperature od čak 1.650 stepeni Celzijusa, dok se svemirska letjelica vraća u Zemljinu atmosferu.

Gasovi super-pregrijane atmosfere probili su se u unutrašnjost shuttlea kroz rupu u krilu, izazvavši njegovu destabilizaciju i, konačno, dezintegraciju.

Ispostavilo se da je sudbonosni sudar između pjene za izolaciju i shuttlea bio primjećen, ali takvi incidenti su se dešavali i ranije bez ikakvog razloga za zabrinutost.

Ali u svom ličnom blogu, bivši direktor leta Wayne Hale, koji je bio dodijeljen zlosretnoj misiji, kaže da je zabrinutost zbog mogućeg oštećenja Termalnog zaštitnog sistema (TPS) bila izražena.

On kaže da je odluka koju je donio Jon Harpold, direktor operacija misije, bila da nema smisla saopštavati posadi za njihovu zabrinutost, zato što astronauti iz Columbie nisu mogli ništa da urade po tom pitanju.

“On je proveo rani dio karijere u analiziranju povrataka shuttlea u atmosferu”, piše Hale.

“Znao je više od povratku shuttlea u atmosferu od bilo koga drugog; navođenje, navigaciju, kontrolu leta, termalna okruženja i kako ih kontrolisati.

“Kad je jedan od timova za upravljanje misijom tražio razgovor o mogućem oštećenju orbitera, on mi je dao mišljenje: ‘Znate, ne možemo ništa da uradimo povodom oštećenja TPS-a. Ako je oštećen, vjerovatno je bolje ne znati. Mislim da posada radije ne bi da zna.

Zar ne mislite da bi bilo bolje da obave bezbrižan, uspješan let i umru neočekivano prilikom povratka na Zemlju nego da ostanu u orbiti, znajući da ništa ne može da se uradi, sve dok im ne ponestane vazduha?'”

Kompletna istraga o smrti posade iz 2018. zaključila je da su oni vjerovatno bili svjesni 41 sekundu da nemaju kontrolu nad brodom.

I iako ništa nije moglo da se uradi da bi se spriječile njihove smrti (depresurizacija i ekstremni uslovi bili su preveliki) izvještaj na 400 strana sugerisao je da buduće svemirske letjelice treba da se prave drugačije.

One treba da, kad počnu da se raspadaju tokom nesreće, dožive “najgraciozniji mogući raspad sistema i strukture kako bi se povećale šanse za preživljavanje posade.”

U izvještaju se takođe kritikovao pristup NASA koji je ignorisao probleme sa izolacijom od pjene i omogućilo da se pođe prečicama povodom drugih bezbjednosnih pitanja.

Columbia je suspendovala aktivnosti preostale flote space-shuttleova na tri godine.

Četvrtog jula 2006. space-shuttle Endeavour, jedan od tri preostala, poletio je iz Cape Canaverala da bi dovršio uspješnu trinaestodnevnu misiju.

Naredne četiri godine, sve dok flota nije povučena 2011. godine, svemirske letjelice su dovršavale misije bez nezgoda.

Izvor: vijesti.me/pozitivno.ba

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti