SLOM CIVILIZACIJE: Misteriozni narod koji je došao niotkuda, poharao velika kraljevstva i zavio svijet u mračno doba

Kolaps u kasno bronzano doba uništio je do tada moćna carstva i imperije. A u isto vrijeme, istorijski zapisi svjedoče o misterioznim ratnicima koji su pokorlili Mediteran

“Moj oče, ovdje (je došlo) neprijateljsko brodovlje; moji gradovi spaljeni i (oni) su činili zla u mojoj zemlji. Zar moj otac ne zna da su sve moje trupe i kola u zemlji Hatti, a svi moji brodovi u zemlji Lukka? Zemlja je prepuštena samoj sebi. Neka moj otac zna: sedam neprijateljskih brodova (koji su došli) ovamo nanijeli su nam veliku štetu”, piše u otkrivenim fragmentima pisma vladara Ugarita, grada u savremenoj sjevernoj Siriji, kojom oko 1170. p.n.e. moli za pomoć kralja  Alašije, zemlje na istoku Mediterana, po svemu sudeći na Kipru.

Koliko je Ammurapijeva molba očajna dovoljno govori što vladara druge zemlje naziva ocem (priznajući mu suverenstvo), a o rezultatima to što je Ammurapi posljednji kralj Ugarita. No, ljudi i “brodovlje koje su činili zlo” po njegovoj zemlji, nisu stali na sirijskoj obali, nego su u svom pohodu uništili velike civilizacije onoga doba, a onda odjednom nestali iz istorije jednako naglo kao što su se pojavili.

Globalni svijet velikih sila nestao u jednoj generaciji

Tokom kasnog bronzanog doba, na istočnom dijelu Mediterana razvila su se moćna  carstva i centri moći čiji se uticaj daleko prostirao. Najuticajniji među njima bili su Egipat, Hetiti na prostoru Anadolije, Mikenjani u Grčkoj, Minojci na Kreti te Mitani na području Sirije i Palestine.

Glavni razlog centralizacije je bronza. S jedne strane, ova legura, za razliku od ranije korištenog  bakra, bila je dovoljno čvrsta za oblikovanje alata i oružja i dovela je do stvaranja ratničke klase, efikasnije poljoprivrede i jasne raspodijele posla. S druge strane  za bronzu je ključan kositar, metal koji je u to vrijeme pronađen samo na nekoliko mjesta na zemlji te su sile bile prisiljene trgovati i oslanjati se jedna na drugu.

No, oko 1.200 p.n.e  sve se to promijenilo. Za vrijeme samo jedne generacije, sve te civilizacije bile su gotovo izbrisane sa Zemlje, a ono što je ostalo bilo je unazađeno hiljadama godina. Pisani tragovi postaju daleko rjeđi, a na arhitekturi, lončarstvu i svim ostalim artefaktima očit je pad u sofisticiranosti i kvaliteti.

Tehnološki inferiorni ‘divljaci’ porazili moćna carstva

Katastrofa je bila toliko sveobuhvatna  da istoričari govore  o “kolapsu kasnog bronzanog doba”. Oko uzroka mračnog doba se nagađa, no jedni od glavnih pokretača i egzekutora bili su i misteriozni Morski ljudi (ili Narodi mora), tehnološki inferiorni, strašni ratnici koji su poharali kraljevstva na istoku Sredozemlja.

No to samo otvara dodatna pitanja jer istoričari nemaju predstavu ko su oni, odakle su došli, niti šta se dogodilo s njima nakon što su osvojili Egipat i druga kraljevstva. Takođe je nejasno kako su Morski ljudi uspjeli pobijediti civilizacije s mnogo naprednijim oružjem.

Morski ljudi nisu iza sebe ostavili nikakve spomenike ili pisane zapise; sve što istoričari o njima znaju potiče iz apokaliptičkih natpisa onih s kojima su se borili, prije svega drevnim Egipćanima, čije je kraljevstvo jedino preživjelo njihova pustošenja. No, niti oni ne spominju otkuda su ovi ratnici došli.

Od Filistejaca i Trojanaca do Sardinjana

Neki istoričari teoretiziraju da su Egipćani znali porijeklo Naroda mora na temelju načina na koji su pisali o njima, odnosno da su vjerovali kako je njihovo porijeklo opštepoznato do te mjere da ga ne bi trebalo iznositi. Ipak, u spisima ih opisuju kao “sjevernjake”, a navode i njihova imena što je navelo neke naučnike da teoretišu da su oni u stvari došli iz Evrope, možda Sicilije ili Sardinije, ili Turske. Neki opet nagađaju da su Morski ljudi zapravo bili Filistejci koji se u Bibliji spominju kao neprijatelji drevnih Izraelaca.

Među teorijama je ona da su Morski ljudi bili Trojanci koji su raseljeni nakon što je njihovo kraljevstvo palo pod Grke tokom Trojanskog rata, no i to je upitno s obzirom na to da je i danas nejasno je li se takav rat zaista dogodio (vjerovatno u 12. vijeku p.n.e) ili je samo priča iz mitologije.

Prema spisima, Narode mora veže su uz nazive Shardana, Shekelesh, Ekwesh  i druge etničke grupe pa neki zaključuju da je u pitanju savez više zajednica koje su odlučile napasti bogata kraljevstva, a te zajednice, na osnovu naziva kao i nošnji ratnika na reljefima smještaju od Sardinije, preko Krete i Male Azije do Kipra i Crnog mora.

Zabilježen tek užas koji su ostavljali za sobom

Iako su identitet i porijeklo naroda mora i dalje misteriozni, užas koji su posijali drevnim svijetom prilično je dobro zabilježen. “Oni su opustošili njegov narod i njegova je zemlja bila kao ona koja nikada nije postojala”, napisao je egipatski faraon Ramzes III., misleći na napad Naroda mora na kraljevstvo Amurru u današnjoj Siriji i Libanonu u 12. vijeku p.n.e.

Prvi koji spominje ratovanje protiv ratnika s mora je Ramzes II. a veliki dio modernog proučavanja Naroda mora proizlazi iz dokaza koji su ostali za sobom iz vladavine Ramzesa III. Prikladno, posljednji zabilježeni napad naroda mora dogodio se 1175. godine p.n.e, za vrijeme vladavine Ramzesa III. Egipatska vojska otjerala je osvajače nazad u more i uništila njihovu flotu s obala Nila tokom bitke kod Delte. Ramzes je slavodobitno zabilježio da su “njihova srca i njihove duše gotove za svu vječnost”.

Nestali bez traga?

Čini se da su Narodi mora od tog trenutka nestali iz istorije, no i to je predmet nagađanja. Neki su uvjereni kako biblijski Filistejci nisu preteče Morskih ljudi, nego njihovi ostaci. Drugi tvrde kako velebna pobjeda Egipćana kojom se hvali Ramzes III. nije toliko velebna i da su morski ratnici naselili deltu Nila te postali važan dio egipatskog kraljevstva, a kao i kod svih misterioznih civilizacija, ima i onih koji tvrde da su u pitanju vanzemaljci.

Lekcija fragilnosti globane ekonomije

Dok njihovo porijeklo i sudbina nisu razjašnjeni, itekako je jasna lekcija koju su ostavili. Prije kolapsa u kasno bronzano doba, mediteranskim prostorom vladale su snažne države, dovoljno bogate da uzdržavaju pisare i birokratiju, imaju uređen sistem mjera i trgovačke veze te dovoljno hrane da mogu zidati monumentalne spomenike. U tom globalizovanom svijetu, bio je dovoljan poremećaj, u jednom segmentu da pokrene domino-efekt, slomi čitav sistem i ratnički nastrojenim plemenima omogući da sruše nekada moćna kraljevstva. Recimo, kao kad kriza na tržištu kredita jedne zemlje baci cijeli svijet u krizu, ili u civilizaciji koja zavisi o kompjuterima zavlada nestašica čipova …

Izvor: net.hr