Šestogodišnji dječak: Najmlađi ubica u američkoj modernoj istoriji
Usred surovog okoliša smjestio se gradić Paintsville u američkoj saveznoj državi Kentucky. Nekada je to bio rudarski gradić u kojem se teško živjelo. Bio je to jedan od onih gradića u kojima je bilo vrlo vjerovatno da ćete se u njemu roditi i umrijeti. Mjesto koji vas obilježi za cijeli život i u kojem se mirite s neumitnom sudbinom. Upravo se u tom gradiću dogodilo uznemirujuće ubistvo u kojem je došlo do sukoba između dvojice malenih dječaka.
Vrijeme velike ekonomske krize
Godine 1929. svijet je proživljavao veliku ekonomsku krizu, a ona je kao i uvijek najviše pogađala najsiromašnije. U takvoj situaciji komad metala u dječjim rukama i očima predstavljao je pravu dragocjenost. Mogli ste ga prodati lokalnom trgovcu za sitniš, ali neovisno o količini novca bio je to predmet vrijedan borbe. Ljudi su u Paintsvilleu za život zarađivali radeći duboko pod zemljom, i vadeći ugalj u teškim životnim uslovima. Tog su dana dvojica dječaka očito tražila dragocjenosti po okolini. Nakon što je Carl Newton Mahan našao dragocjeni komadić željeza drugi dječak Cecil Van Hoose ga je prisvojio. Doslovno mu ga je oteo iz ruku, a kada se mališan pobunio ovaj ga je udario iz sve snage komadom željeza po glavi. Osmogodišnji Cecil je bio malo poveći za svoje godine i to je, čini se, dobro iskorištavao. Od ovog se komadića metala moglo zaraditi nešto sitno, dovoljno za nekoliko bombona no Cecil je svejedno Carlov pronalazak želio prisvojiti. Kakav je bio odnos između dvojice dječaka od ranije nije poznato. Jesu li oni bili bliski ili su se samo našli u istom trenutku na istom mjestu, suočeni s komadom “dragocjenog” metala kojeg su obojica željela, možemo samo nagađati. Carlov otac je u to vrijeme bio vozač taksija i hranitelj porodice. Od toga teško da se moglo normalno živjeti, naročito u maloj sredini. Nakon što je ostao bez komada željeza vidno uzrujani Carl je krenuo kući. Kuća u kojoj je živio nije se mogla tretirati sretnom, otac je bio ovisnik o alkoholu i drogama i u njemu nije bilo sigurnosti i dobrih emocija.
Carl je jednostavno upucao Cecila
Cecil je vjerovatno smatrao da se odlaskom Carla stvar riješila sama od sebe, no Carl se neočekivano vratio s očevom puškom kalibra 12. Dječak je kod kuće skinuo napunjenu pušku sa zida. Očito je znao kako ta stvar funkcioniše jer kada je došao do Cecila jednostavno ju je upotrijebio. Vrlo vjerovatno je od ranije lovio s ocem po okolini. Ovim činom Carl je sa šest godina postao najmlađi optuženik za ubistvo u američkoj saveznoj državi Kentucky i uopšte cijelom području SAD-a. Dječak je uhapšen istog dana, a sedam dana kasnije počelo je suđenje.
Poništena presuda
Nakon završetka sudskog procesa, porota je osudila Carla za ubistvo iz nehata, te je osuđen na 15 godina boravka u popravnom domu. Nakon toga pušten je uz kauciju od 500 dolara. Postavlja se pitanje odakle toj porodici toliko novca, no doći ćemo i do toga. Uslijedile su žalbe jer je jedna strana mislila da je dječak preblago kažnjen, a druga preoštro. Konačno je sudija Okružnog suda poništio osudu i spriječio da Carl završi u popravnom domu i da tamo boravi do svoje 21-e godine. Presuda je poništena jer je lokalni sudija prekoračio svoje ovlasti budući da je dozvolio da se dječaku sudi kao odrasloj osobi pred porotom. Za maloljetničke zločine bio je zadužen okružni sud. Nakon toga ništa se nije dogodilo, državni tužilac je dozvolio da dječak ostane s roditeljima jer ruku na srce šta učiniti s djetetom od šest godina.
Je li dječak bio ubica ili žrtva?
Stručnjaci za dječju psihu ne mogu se usaglasiti je li ovaj dječak bio ubica ili samo žrtva situacije u kojoj je živio. Dječji psiholog James Brush iz Cincinnatija smatra da djeca sa 6 godina znaju razlikovati dobro od zla, ali su jako ovisna o odraslima od kojih uče šta je to ispravno, a šta ne. Zanimljivo je da prema dostupnim podacima Carlovi roditelji nisu bili ogorčeni na svog sina, i da je on nakon toga imao tretman poput slavne osobe. Ljudi su se sažalili nad njim i počeli mu slati odjeću i novac i upravo je vjerovatno tako porodica došla do novca potrebnog za kauciju. Pravna praksa u Sjedinjenim Državama smatra da su djeca u dobi od 6 do 8 godina su u kritičnoj fazi koja rezultuje promjenom razmišljanja nakon koje je dijete sposobno razviti osjećaj za posljedice.
Podaci o Carlovom kasnijem životu su rijetki. Poznato je da se porodica ubrzo preselila iz ovog grada, a sam je Carl navodno nakon toga živio sa svojom tetom. Zna se samo da je ubijen pucnjem iz pištolja u dobi od 35 godina, što bi išlo u prilog tvrdnji da ni odrastanje bez posljedica dječaka nije dovelo na ispravan put.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba
