“Sanjam da će se Tito dignuti iz groba i ‘izblajbugirati’ sve, od političara do popova i lopova”
Nema dana a da netko od naših zadriglih političkih analitičara ne spomene ”zločinca Tita”, ”Titovu diktaturu”, Jugoslaviju, ”mrak”. O ”svjetlu” piše niži ešalon.
Siročići imaju ugovor na tri mjeseca što nikako ne znači i da dobivaju honorar. Zaduženi su za pisanje hvalospjeva nemuštom seoskom popu koji je zahvaljujući crkvenoj lovi danas u Hrvatskoj postao Poštenjak Nacionalni Prvi.
S jedne strane Tito “zločinac” s druge besprizorni likovi koji imaju više gela na glavi nego mozga u glavi. Jedino što znaju je krasti i lagati. Lopov do lopova, lopov do lopova, lopov do lopova. U proteklih dvadeset i pet godina ponudili su nam bijedu, glad, beznađe, kriminal kao jedini način kako uspjeti, iseljavanje, bolest, osjećaj srama kad vidimo kakav šljam nam kroji sudbinu djeci i unucima.
I onda se tako javi neki od onih starih, debelih, dobro plaćenih gadova pa nam sere po Titu, a veliča ljepotu nacikapitalizma. Tito je meni danas velik iako ga nisam voljela onda kad su mu baš svi pušili. Nisam bila na onoj utakmici u Splitu kad su Splićani ridali, danas se uhvate za k…c kad čuju Titovo ime, nisam plakala dok smo gledali prijenos pogreba, čak mu ni na grobu nisam bila. Mislila sam da je političar poput svih ostalih, prastar, nemoćan, kad ode, poslije njega može samo bolje. I još sam tada i pisala i govorila protiv Titove Jugoslavije.
U međuvremenu sam mu oprostila sve blajburge i gole otoke. Ako i jest pobio mnoge, dvadesetak milijuna je ipak preživjelo i živjelo.
Gradonačelnik Zagreba, Holjevac, primjerice, nije bio mafijaš, na televiziji lažne vijesti nisu čitali retardirani mucavci, novinari su bili i školovani i pismeni, u kazalištima su igrali vrhunski glumci, imali smo svjetske kazališne i filmske režisere, Andrić je dobio Nobelovu nagradu, o jugoslavenskim sveučilišnim profesorima i danas se govori. Ljude se u dućanima nije trovalo a sva su djeca imala jednake šanse da upišu fakultet. Živjeli smo onako kako nikad nitko nigdje nije živio. I neće. Jebemti naknadnu pamet!
Uključite televizor večeras pa pogledajte sve te mostovce, esdepeovce, hadezeovce i ostale eovce. Da bar imaju šarma. Kreten do kretena, idiot do idiota, napuhana budala do napuhane budale. Slici dodajte teve voditelja budaletinu pa krenite po portalima čitati. Na svim ćete naslovnicama vidjeti vijest da se glumica, bivša trudnica, “u samo tri tjedna vratila na staro” i da je mužu oprostila nevjeru sa još poznatijom glumicom koja upravo od njega očekuje dijete. “Bit će dječak”, radosno je rekla za portal glumica koja će roditi bebu glumcu koji je dobio bebu od glumice koja se “u samo dva tjedna vratila na staro”. Ovo sa “tri tjedna” i “dva tjedna” nije greška. Internet je brz medij, tko može voditi računa o sitnicama?
Zašto opet pišem tekst koji sam napisala već jedno pedeset puta?
Zato jer su nedavno lopine odlučile da će uvesti porez “na drugi dohodak” tako da ću ja na svoj “drugi dohodak” plaćati mirovinsko i zdravstveno iako sam već u mirovini a “prvi dohodak”, moja mirovina, iznosi dvije tisuće kuna. Ja zbog tog poreza koji će oderati kožu isključivo sirotinji sigurno neću krepati ali mnogi hoće. Istovremeno će zahvaljujući istom zakonu sabornici, sabornice, oni iz vlade i još milijun lešinara dobiti bar dvije tisuće kuna mjesečno više.
Sanjam da će se Tito dignuti iz groba i u jednom danu izblajbugirati i Sabor i Vladu i bankare i političke komentatore i novinare od k…a i popove lopove. Jednog po jednog.
Dobro, ispuhala sam se. Danas sam dobre volje. Čitam knjigu “Moj život”, autobiografija Vladimira Velebita, autor Tvrtko Jakovina, izdavač “Fraktura”. Knjiga je fenomenalna ali je nećete pročitati jer košta 249 kuna. Odakle vam te pare? A ne znate ni tko je Velebit. Ne, nije budući trener Dinama. Velebit je bio Titov prijatelj i jugoslavenski diplomat. Elem, u toj knjizi je Velebit opisao kako je njegova jedinica, bio je vojnik u bivšoj Jugoslaviji, prolazila kroz neko hrvatsko selo. U daljini su Nijemci bombardirali grad. Svi seljani su, čim su čuli prvu eksploziju, na prozor objesili bijelu štracu kao znak predaje onome tko naiđe.
“Moj” narod stalno maše bijelom krpom. Eto, to je ono što mi najviše ide na k…c. Zato vjerujem teoretičarima zavjere koji govore i pišu kako Tito nije bio Hrvat. Možda je bio Srbin? Oni su u povijesti ipak s vremena na vrijeme koknuli nekoga.
Vedrana Rudan
Izvor: balkanplus.net
