Sakriva li se dokaz o posjeti drevnih vanzemaljaca u srcu Italije?
Jedan od načina na koji su ljudi iz drevne prošlosti mogli ostaviti zapise o svom postojanju i pogledu na svijet su razne slike i petroglifi ondašnjih ranih umjetnika razasute po pećinama i kamenju širom svijeta.
To su nam ostavili ljudi koji su živjeli mnogo prije pisane istorije, kada je najbolji način bilježenja prizora njihovog života bio upisati ih na stijenu, a mnoge od tih relikvija zaboravljene prošlosti su naknadno i otkrivene. Ipak, ponekad postoje oni dijelovi takve drevne umjetnosti koji nadilaze puko pružanje uvida u neko drugo vrijeme i pokazuju zaista nešto tajanstveno.
Smještena unutar neravnog, planinskog područja regije Lombardija, u pokrajini Brescia, osamljena je dolina zvana Valcamonica. Jedna od najvećih dolina središnjih Alpa, proteže se na preko 56 kilometara kroz ruralna polja, šume i neobična srednjovjekovna sela koja su se tokom stotina godina vrlo malo promijenila i čine se kao da su ispala iz neke bajke, od kojih je njih nekoliko redovno proglašavano za jedne od najljepših sela u Italiji. Područje takođe obiluje florom i faunom, jedinstvenom za ovo mjesto, a od 2018. godine regija je prepoznata kao UNESCO-ov svjetski rezervat biosfere. Uz to, dolina ima bogatu istoriju, posjedujući brojne stare dvorce i rimske ruševine.
Ipak, Valcamonica je možda najpoznatija po tome što ima najveću, najopsežniju i nacjelovitiju svjetsku zbirku praistorijskih crteža na stijenama, zvanih petroglifi.
Iako su crteži na stijenama odavno bili poznati lokalnom stanovništvu, koje ih je uglavnom ignorisalo i nazivalo ih pitotijima ili “škrabotinama”, akademsku su pažnju stekli 1914. godine kada ih je pronašao alpinist i geograf Gualtiero Laen, nakon čega su crteži izazvali veći interes naučnika i antropologa širom svijeta. U stijenama je cijelom dolinom isklesano preko 140.000 simbola i figura koje je UNESCO formalno prepoznao, ali moglo bi ih biti između 200.000 i 300.000 ukupno, što obuhvata više od 8.000 godina istorije.
Crteži su bili značajno korišteni kao nacistička propaganda tokom Drugog svjetskog rata, kada su Nijemci Franz Altheim i Erika Trautmann počeli povezivati petroglife s nacističkim ideologijama, brzo šireći ideju da prikazuju misterioznu arijevsku rasu predaka i pružajući svoj “dokaz” o arijevskoj superiornosti. Slike su se koristile i za italijansku fašističku propagandu, a tek nakon rata i 1950-ih na njima će ponovno započeti odgovarajuća naučna istraživanja. 1979. petroglifi Valcamonice prepoznati su kao UNESCO-vo mjesto svjetske baštine, postajući prvo takvo mjesto u Italiji. Ipak, s tako misterioznim mjestom zaglavljenim u vremenu, možda i ne čudi što je s njim povezano i mnogo neriješenih misterija.
Među svim slikama ljudi, životinja, biljaka i raznih geometrijskih oblika ističu oni koji se prilično razlikuju od ostalih i nimalo nisu slični ostalima, kao da ne pripadaju tu! Konkretno, postoji nekoliko petroglifa koji prikazuju figure nacrtane na takav način da im se glava čini premalom proporcionalno ostatku njihovih tijela, a čudno je što se čini da nose ono što može biti samo opisano kao neka vrsta zaštitnog odijela. Na njihovim se glavama jasno vidi da su umjetnici pokušali dočarati nešto što im je nataknuto na glavu, nešto što neodoljivo podsjeća na kacigu koju nose današnji astronauti, zajedno sa nekakvim linijama koje kao da zrače prema vani i možda prenose neko svjetlo, možda neka vrsta led dioda ili nečeg sličnog tome. Da bi sve bilo još bizarnije, prikazani su likovi koji drže ono što izgleda poput nekakvog tajanstvenog oruđa ili oružja što se ne vidi na bilo kojem drugom crtežu, a zapravo ni na jednom drugom mjestu u istoriji ovih crteža se nije vidjelo ništa slično tome. Ovi crteži su stari i preko desetak hiljada godina, što je puno prije pojave bilo kakvih zaštitnih odijela ili pojave bilo kakve sofisticirane elektroničke opreme.
Da li nam to može poslužiti kao dokaz o davnom kontaktu vanzemaljaca i ljudi na tome području. Da li su ih ljudi nacrtali iz strahopoštovanja prema tim bićima koja su ih posjetila?
Mnogi smatraju da ne, da su petroglifi tek stilski umjetnički prikaz neke religiozne ideje ili čak bitka između dvojice muškaraca koji nose nekakav oklop. Slike su toliko stare i ljudi koji su ih urezali u tu stijenu već su odavno nestali, pa je nemoguće sa sigurnošću reći, ali slike su zasigurno čudne u poređenju s ostalim prizemnijim likovima i scenama prikazanim u Valcamonici. Jesu li to samo hirovi nekog davnog umjetnika, ovozemaljska scena koja je jednostavno pogrešno predstavljena ili nešto više? Takvih i sličnih petroglifa ima posvuda po svijetu i kako i sami znate civilizacije razasute po svim kontinentima kao da su kopirale jedne te iste slike, građevine (piramide) i niz drugih stvari, a međusobno se nikako nisu poznavale (barem prema službenoj nauci).
Izvor: fx-files.com
