‘Robert’, ukleta lutka sa Floride: Uznemirujuća priča zasnovana na stvarnim događajima
Njegovo ime je Robert, a on je 111 godina stara lutka koja je inspirisala filmove “Dječija igra”.
Ukleta lutka oživljava, a sve zasnovano na priči o Robertu za kog se smatralo da ima svoj sopstveni život, da je opsjednut zlim duhovima i da proganja svoje vlasnike. Poznato je da izaziva saobraćajne nesreće, razvode i mnogo drugih strašnih stvari kod ljudi kod kojih se trenutno nalazi.
Robert Eugene (Gene) Otto bio je originalni prvi vlasnik uklete lutke koja je dobila ime po njemu.
Lutka je data Geneu kao poklon od njegove dadilje a napravljena je od žice, krpa i slame, a čak je korištena originalna Geneova kosa za kosu lutke. Dadilja je inače bila porijeklom sa Bahama i bila je izuzetno iskusna u crnoj magiji i Vudu magiji, pa se tako vjeruje da je bacila čini na Roberta kao osvetu prema njegovoj porodici jer su je loše tretirali i dali joj otkaz.
Gene se vezao za lutku i nosio je svuda sa sobom.
Njegov odnos prema lutki je rastao, počeo je čak i da je tretira kao čovjeka. Sluge u Ottovoj kući rekle su da su mogle da čuju dva glasa kako pričaju kada prođu pored njegove sobe noću. Kako je vrijeme prolazilo, čudne stvari počele su da se dešavaju po cijeloj kući. Posuđe je bivalo razbijeno, vrata su se misteriozno zaključavala, knjige letjele sa polica, a možda je najuznemirujuće bilo to što su ostale Geneove lutke bile razbacane po kući i potpuno iskidane. Gene je često bivao kažnjen zbog lošeg ponašanja, ali on je uvijek govorio da je “Robert to uradio!”
Kada je Gene odrastao, najzad se preselio u Pariz kako bi studirao umjetnost, ostavljajući svog drugara kući.
U Parizu, Gene je upoznao i oženio Ann i njih dvoje su se uselili kod njega, u kuću na Key Westu. Nakon što se preselio u svoju kuću iz djetinjstva, Ann je “predstavljena” Robertu i tada su stvari krenule po zlu. Geneovo ponašanje se dosta promijenilo i on je postao opsjednut svojom lutkom iz djetinjstva. Par se često svađao, a neki su govorili da je Gene ubrzo postao nasilan prema svojoj ženi. On je uvijek krivio Roberta za svoje nasilničko ponašanje.
Kada je Ann odlučila da joj je zaista dosta Roberta, odnijela je lutku na tavan.
Komšije i djeca ubrzo su počeli da šire glasine kako su mogli da vide Roberta kako se šeta po tavanu noću pored prozora. Gene je insistirao da se lutka nalazi na tavanu, pa je otišao da istraži, ali je bio iznenađen kada je vidio lutku kako se ljulja na stolici naprijed nazad na prozoru. Stavio bi lutku u kutiju ali je svakoga sljedećeg dana ona opet bila na stolici. Uskoro, komšije su počele da se klone kuće, a priča o “sablasnoj lutki” sa tavana se raširila.
Godine 1972. Gene je preminuo. Ann koja je ostala sama, iselila se i dala je kuću na iznajmljivanje, zaključavši Roberta u njegovu sobu.
Robert je počeo da iskaljuje bijes na novim stanovnicima. Umjetnikova kuća prodata je Myrtle Reuter. Ona je tada postala vlasnica lutke koja je kasnije donijela teror i nesreću njenoj porodici. Njen sin i brat su poginuli u čudnoj saobraćajnoj nesreći, a jedan gost iz kuće je misteriozno nestao.
Robert je napokon doniran Muzeju Fort East Martello na Floridi 1994. godine, gdje se još uvijek nalazi.
On sjedi u staklenom “kavezu”, držeći malog punjenog lava. Još uvijek nosi svoje bijelo mornarsko odijelo. Međutim, osoblje i posjetioci Muzeja tvrde da Robert nastavlja sa zastrašivanjem i nestašlucima, a ponekada čak i okrene glavu, pa čak i promijeni položaj. U jednom trenutku rečeno je da je primjećeno kako Robert luta hodnicima muzeja noću, iako je kutija u kojoj stanuje zaključana.
Baš zbog legende, posjetioci moraju traže dozvolu kako bi fotografisali Roberta.
Baš kao i Chucky iz “Dječije igre”, ako neko ne uradi šta lutka od njega traži, snosiće posljedice. Jedini način da loša sudbina prestane i da se okonča teror jeste da se Robertu napiše pismo i da se zamoli za oproštaj. Neka od pisama koja su napisana Robertu nalaze se u muzeju. Do današnjag dana ova zloslutna priča živi sa lutkom i nastavlja da stvara nesreću za neke ljude.
Izvor: kurir.rs