Riješena misterija s Uskršnjeg ostrva: “Svi su ostali u čudu kad su ih vidjeli da piju – MORE!” Danas znamo o čemu je riječ!
Uz pomoć bespilotnih letjelica, istraživači su stekli dublje razumijevanje o tome kako su stanovnici Rapa Nuija koristili vodosnadbijevanje
Prema Robertu DiNapoliju, postdoktorskom naučnom saradniku na studijima okoliša i antropologiji na Univerzitetu Binghamton, kišnica na Uskršnjem ostrvu tone direktno kroz poroznu podlogu u podzemni vodonosnik (tijelo porozne stijene ili sedimenta u kojem je koncentrisana voda). Tada se uz obalu pojavilo i nešto poznato kao “priobalna cijev” – džepovi slatke vode koji kaplju u ockean.
“Pomalo je slano, ali nije neukusno slano … Jednostavno, to nije voda najboljeg okusa”, objašnjava DiNapoli.
Savremena tehnologija
Studija, koju su proveli DiNapoli i kolege istraživači sa Univerziteta Binghamton, usvojila je savremenu tehnologiju za lociranje džepova ovog obalnog prosipanja, kreirajući sistemski pristup pronalaženja slatke vode. Naučnici su koristili tehnologiju bespilotnih letjelica s termovizijskim kamerama za identifikaciju priobalja. Praksa je to koja se inače koristi u sličnim istraživanjima na Havajima.
Uz pomoć bespilotnih letjelica, istraživači su stekli dublje razumijevanje o tome kako su stanovnici Rapa Nuija kroz istoriju koristili vodosnadbijevanje za opskrbu lokalnih zajednica. Upravo to istraživanje može otvoriti put za buduće studije o prevenciji suše.
Antropolozi su tako otkrili da su stanovnici Rapa Nuija, osim što su prikupljali slatku vodu iz džepova priobalja, izgradili podvodne brane u okeanu kako bi zadržali svježu i morsku vodu odvojeno i izgradili bunare koji su preusmjeravali vodu iz vodonosnika prije nego što su došli do mora.
Uskršnje ostrvo nije dom rijekama ili potocima, a ima samo tri mala jezera koja vrlo lako mogu presušiti.
“Bili su suočeni s vrlo teškim mjestom za život i smislili su ove zanimljive strategije preživljavanja”, kaže DiNapoli.
Izvor: jutarnji.hr/pozitivno.ba