Reinkarnacija: Zvuči kao fantazija, ali neki naučnici vjeruju da je to izvodljiv koncept
Dok će mnogi naučnici odbaciti pojam reinkarnacije kao mit, postoje neki vjerodostojni stručnjaci koji vjeruju da je to istinski fenomen to jeste da ona postoji
Reinkarnacija je obično vjerski koncept koji podrazumijeva da se poslije smrti, njihova duša, um i svijest prenosi na novorođene.
Zvuči kao fantazija, ali neki naučnici vjeruju da je to izvodljiv koncept.
Dr Ian Stevenson, bivši profesor psihijatrije u Školi medicine na Virginia univerzitetu i bivši predsjednik odjeljenja za psihijatriju i neurologiju, posvetio je većinu svoje karijere pronalaženju dokaza o reinkarnaciji, sve do svoje smrti 2007. godine.
Dr Stevenson tvrdi da je pronašao preko 3.000 primjera reinkarnacije tokom vremena koje je dijelio sa naučnom zajednicom.
U studiji pod nazivom “Biljezi i urođeni defekti odgovaraju ranama preminule osobe”, Dr Stevenson je koristio prepoznavanje lice za analiziranje sličnosti između podnosioca zahtjeva i njihove navodne prethodne inkarnacije, dok je takođe proučavao biljege.
U svojoj studiji je napisao: “Oko 35 odsto djece koja tvrde da se sjećaju prethodnih života ima biljege i/ili urođene defekte koji odgovaraju ranama osobe čijeg se života dijete sjeća. Istraženo je 210 slučajeva takve djece.”
“Biljezi su obično područja bez dlaka, nabrane kože; neka su područja bila sa malo ili nimalo pigmentacije; druga područja su bila sa povećanom pigmentacijom.”
“Urođeni defekti su bili skoro uvijek neka rijetka vrsta. U slučajevima u kojima je pokojnik identifikovan detaljima njegovog života koji se nepogrešivo poklapa sa izjavama dijeteta, bliska veza je skoro uvijek pronađena između urođenih biljega i/ili urođenih mana na djetetu i ranama preminule osobe.”
“U 43 od 49 slučaja u kojima je dobijen medicinski dokument (obično posmrtni izvještaj), on je potvrdio vezu između rana i biljega (ili urođenih mana).”
U odvojenoj studiji, dr Stevenson je intervjuisao troje djece koja su tvrdila da se sjećaju aspekata svojih prethodnih života.
Djeca su dala po 30-40 izjava u vezi sjećanja koja oni sami nisu doživjeli, i kroz verifikaciju, otkriveno je da je do 92% izjava bilo tačno.
U članku, objavljenom u Scientific Exploration, dr Stevenson je napisao: “Bilo je moguće da u svakom slučaju pronađemo porodicu koja je izgubila člana čiji život odgovara izjavama subjekta.”
“Izjave subjekata, uzetih kao grupa, bile su dovoljno specifične, tako da nisu mogle odgovarati životu bilo koje druge osobe.”
“Vjerujemo da smo isključili normalni prenos ispravnih informacija subjektima i da su oni obezbjedili tačne informacije o preminulim osobama, putem nekih paranormalnih procesa.”
Izvor: zanimljivostidana.com
