RADKO POLIČ: Ostao sam Jugosloven i ne mijenjam zastave kao prljave gaće!
Jedan od najpoznatijih jugoslovenskih glumaca, Radko Polič, u izjavi datoj novinaru Aleksandru Nikoliću govorio je o SFRJ, njegovom današnjem vezivanju za tu zemlju, ali i o “državama” koje su nastale njenim raspadom.
“Uvijek ću govoriti da sam Jugosloven, makar me i vrijeđali zbog toga”, kaže glumac Radko Polič.
“Nisam pristao da mijenjam zastave kao prljave gaće – govorio je moj prijatelj, reditelj Živojin Pavlović. Tu njegovu misao nisam izdao i uvijek ću govoriti da sam Jugosloven.”
Jedan je od onih koji se sa sjetom sjećaju života u zajedničkoj državi.
”Šljam sastavljen od ratnih profitera, kvazinacionalista i politikanata nedoraslih istorijskim okolnostima razorio je moju domovinu Jugoslaviju. Pošteni i plemeniti ljudi nisu uspjeli da se odupru histeriji u kojoj je bilo sasvim prihvatljivo da se koljemo sa komšijama samo zato što se drugačije krste ili nose drugačiju kapu. Pristajanje na takvo zlo već dugo plaćamo preživljavanjem u tajkunskim feudima. Mali broj sjecikesa i prevaranata se valja u parama, političari pokušavaju da im ponekad prave društvo, a narod im više ne treba” – kaže Polič.
Zašto je šljam nadvladao plemenite Jugoslovene?
“U genima nam je da se stalno svađamo i ratujemo. Da mi je znati šta je to bilo u „velikim glavama“ zbog kojih smo se rastali devedesete godine. Pola ih je pomrlo, a baš me zanima kakvu su to budućnost oni vidjeli, šta su htjeli? Veliku Srbiju? Veliku Hrvatsku ili Sloveniju? Pa Slovenija je mogla da bude kao Švicarska, ali iza tih uređenih travnjaka krije se otimačina para od naroda” – priča Polič u jednom dahu.
Šta vam najviše nedostaje iz bivše Jugoslavije?
“Svaki put se rastužim kada neko kaže bivša SFRJ. Neke pametnije, odlučnije i organizovanije generacije stvoriće je u budućnosti iznova. One će prepoznati da ih veže širina duše ljudi koji većinski žive na ovim prostorima. Širina duše koju imaju Sloveni. S druge strane, prepoznaće i ekonomski interes velike države koja izlazi na Jadran i Alpe. Meni danas fali upravo širina duše Srba i Hrvata … nedostaje mi Vojvodina … zajednička kulturna scena. Pa ime za svoje pozorište Ljubiša Ristić je preuzeo iz moje pristojnosti …”
Radko Polič glumac: Kako?
“U teatrima gdje sam igrao širom Jugoslavije govorio sam pozorište, gledališče i kazalište, u zavisnosti gdje bi me uloga zatekla. A sve je to u stvari teatar … Pa je tako nastao KGPT (Kazalište, Gledališče, Pozorište, Teatar). Imao sam čast da igram sa bardovima… dobro smo se i družili. Umjeli smo da poštujemo i inspirišemo jedni druge. Umjeli smo da živimo boemski. Danas se novi klinci iz svih krajeva nekadašnje države druže na festivalima i ignorišu blebetanja političara. Rade Šerbedžija i ja im govorimo šta su vrijednosti jugoslovenske ideje i siguran sam da će je ti klinci ponovo oživjeti.“
