Putnici u duboki svemir
Letjelice koje polaze na put ka mračnoj spoljašnjosti Sunčevog sistema ne mogu da računaju na dovoljno svjetlosti da bi njihovi solarni paneli proizvodili struju neophodnu za rad …
Kosmički brod koji je sa Zemlje odleteo najdublje u svemir zove se Voyager 1.
Ova automatska letjelica je lansirana prije više od 30 godina. Pošto je preletjela pored Jupitera i Saturna, napustila je Sunčev sistem i nastavila da plovi dalje u duboki svemir. Voyager nosi poruke i pozdrave sa Zemlje za vanzemaljske civilizacije koje će ih možda jednog dana pronaći.
Poslije misije Apollo, kad je više brodova sa ljudskom posadom posjetilo Mjesec, ispostavilo se da su takvi poduhvati suviše skupi i teško izvodljivi. Zato su Amerikanci donijeli odluku da se u Svemir šalju i brodovi bez ljudske posade – oni su mnogo jeftiniji, a zahvaljujući računarima i kamerama, mogu da urade gotovo sve što i brodovi sa astronautima.
Sa kontrolom na Zemlji, kosmičke sonde komuniciraju pomoću radio-talasa. Američka nacionalna agencija za svemir i aueronautiku (NASA) je u međuvremenu poslala mnoge sonde koje su puno otkrile u svemiru – najpoznatiji su brodovi Pioneer 10 i 11, Galileo i Voyager 1 i 2. Najveći domet je imala stara sonda Pioneer 10, ali su je brodovi Voyager prestigli.
Voyager 1 je lansiran 20. avgusta 1977. godine. Zajedno sa njim u svemir je poslata i letjelica Voyager 2, koja je lansirana 5. septembra iste godine i koja je proletjela pored Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna i sve ih fotografisala u prolazu. Te fotografije su radio-talasima poslate na Zemlju kako bi se ovi svjetovi bolje upoznali. Slike satelita i atmosfera ovih dalekih planeta su naučnicima pomogle da ih mnogo bolje upoznaju.
Voyager se kreće ogromnom brzinom, ali troši vrlo malo goriva; zapravo, gorivo koristi za promjenu orijentacije letjelice, kako bi antena ostala usmjerena ka Zemlji radi komunikacije. U svemiru je već preko 40 godina ali i dalje putuje. Još pri napuštanju Zemlje, Voyager je postigao veliku brzinu. Međutim, kao i sve letjelice koje se kreću ka spoljašnosti Sunčevog sistema, on usporava jer savlađuje gravitaciono privlačenje Sunca iako nema otpora sredine. Zato motore i uključuje samo kad koriguje putanju.
Inače, letjelice koje polaze na put ka mračnoj spoljašnjosti Sunčevog sistema ne mogu da računaju na dovoljno svjetlosti da bi njihovi solarni paneli proizvodili struju neophodnu za rad aparata koje nose. Ove letjelice imaju termoelektrične generatore koji energiju dobijaju od radioaktivnog raspada materijala, a taj radioaktivni materijal kod Voyagera 1 je plutonijum-238.
Na Voyageru se nalazi disk od zlata i bakra na kome su snimljeni brojni podaci sa Zemlje. Ovaj brod će se, kad potroši svoje gorivo, ugasiti i izgubiti komunikaciju sa Zemljom, ali će nastaviti da leti. Zato postoji, mada izuzetno mala, vjerovatnoća da će ga jednog dana negdje u svemiru pronaći neka vanzemaljska civilizacija. Upravo zbog toga je na njega stavljen ovaj disk, kao i uputstvo kako ga dešifrovati. Na disku su podaci o tome gdje se planeta Zemlja nalazi, kao i podaci o ljudima. Takođe, na njemu su snimljeni zvukovi prirode, životinja i raznih kultura koje žive na Zemlji. Muzike svih naroda su takođe snimljene na ovom disku.
Poruka na srpskohrvatskom se nalazi u trećoj minuti audio snimka i glasi: “Želimo vam sve najbolje sa naše planete”.
Izvor: nationalgeographic.rs
