Prozor u budućnost: Kako su drevni Egipćani tumačili snove?

Tumačenje snova nije Freudov “izum”.

Arheološki nalazi svjedoče, naime, o tome da su već drevni Egipćani poznavali snove koje moderna psihoanalitička teorija naziva arhetipskim, poput onih o rađanju, smrti, majčinoj utrobi i sramu zbog golotinje. Postojala je, međutim, razlika u pristupu: dok savremena analiza iz snova izvodi zaključke o čovjekovom duševnom ustrojstvu, staroegipatski interpreti – nerijetko pripadnici sveštenstva – iz njih su proricali budućnost. Ondje, gdje je opstanak ovisio o rastu i opadanju jedne rijeke, gdje ljudi nisu živjeli iz dana u dan već okrenuti vječnosti, kojoj su bila posvećena sva umijeća – od umatanja mumija do gradnje piramida – noćna proročanstva imala su veliku važnost.

Posljedica takvog svjetonazora bili su sanovnici, od kojih najstariji pronađeni datira iz 12. vijeka prije nove ere. Naročita važnost pridavala se snovima faraona, apsolutnih vladara koji su poistovjećivani s bogom Horusom: ono što bi im se ukazivalo noću, kad bi zaklopili oči, imalo je državni značaj. Drugim riječima, san i visoka politika bili su najtješnje povezani.

Postojali su i priručnici za tzv. “male ljude”, poput poznatog “Hijeratskog sanovnika”. Premda su egiptolozi imali problema s odgonetavanjem nečitkih hijeroglifa, ispisanih na potamnjelim papirusovim smotcima, nekoliko snova iz tog djela ostalo je zabilježeno. Npr. san o žvakanju lotosovog lišća interpretira se kao sretan događaj u bliskoj budućnosti, baš kao i onaj o snošaju s vlastitom sestrom (!), dok se san o nošenju mokre odjeće tumači zlom kobi koja čeka sanjača i njegove bližnje.

Izvor: povijest.hr