Projekat Serpo: Tajna razmjena između vanzemaljaca i ljudi

Godine 2005. anonimni izvor je poslao niz e-mailova Grupi za diskusiju o NLO-ima koju je vodio bivši službenik američke vlade Victor Martinez.

U ovim mailovima je detaljno opisano postojanje Programa razmjene između Vlade SAD-a i Ebensa ― vanzemaljskih bića sa planete Serpo iz Zeta Reticuli zvjezdanog sistema. Program je tako nazvan Projekt Serpo.

Izvor se predstavio kao penzionisani službenik vlade, tvrdeći da je učestvovao u posebnom programu.

Počeci programa vežu se za dva pada NLO-a u Novom Meksiku 1947. godine, čuvenom incidentu u Roswellu i još jednom u Coroni u Kaliforniji.

Tvrdio je da je jedan vanzemaljac preživio pad i da je prebačen u Nacionalnu laboratoriju u Los Alamosu. Ostalih šest preminulih vanzemaljaca smješteno je u zamrzivač u istoj laboratoriji.

Uspostavljajući komunikaciju sa naučnicima i vojnim osobljem, preživeli im je dao lokaciju svoje matične planete i nastavio da sarađuje do svoje smrti 1952.

Vanzemaljac je dao informacije o predmetima pronađenim unutar srušenih NLO-a. Jedna od stvari je bila komunikacioni uređaj koji je smio da koristi, kontaktirajući svoju matičnu planetu.

Sastanak je zakazan za april 1964. godine, kada je vanzemaljska letjelica sletjela u blizini Alamogorda, Novi Meksiko. Nakon što su preuzeli tijela svojih mrtvih drugova, vanzemaljci su se uključili u razmjenu informacija koja je obavljena na engleskom, zahvaljujući uređaju za prevođenje vanzemaljaca.

Jedna stvar je dovela do druge i 1965. godine vanzemaljci su prihvatili da povedu grupu ljudi na svoju planetu kao dio programa razmjene.

Dvanaest vojnih lica pažljivo je odabrano za desetogodišnji boravak na Serpu. Deset muškaraca i dvije žene bili su specijalisti u različitim oblastima i njihov zadatak je bio da prikupe što više informacija o svim aspektima života, društva i tehnologije na vanzemaljskoj planeti.

Kasnili su tri godine, a četvero ljudi je nedostajalo kada su se konačno vratili 1978. Dva čovjeka su umrla na vanzemaljskoj planeti. Jedan muškarac i jedna žena su odlučili da ostanu. Put do Serpoa, koji se nalazi 37 svjetlosnih godina od Zemlje, trajao je samo devet mjeseci na vanzemaljskom brodu.

Projekat Serpo je navodni strogo povjerljivi program razmjene između vlade Sjedinjenih Država i vanzemaljske planete zvane Serpo u zvjezdanom sistemu Zeta Reticuli. © Image Credit: ATS

Saznali su da je Serpo planeta slična našoj, iako manja. Kruži je oko binarnog zvjezdanog sistema i ima atmosferu sličnu po sastavu onoj na Zemlji.

Međutim, dva sunca oko ove planete su značila da je i nivo radijacije bio veći pa je dvanaest ljudi moralo da pribjegne zaštiti u svakom trenutku. Dvoje njih je umrlo od komplikacija. Vrućina je bila ekstremna i preostalim ljudima je trebalo nekoliko godina da se prilagode.

Drugi problem je bila hrana. Posada je uzela dovoljno hrane da im traje dvije i po godine, ali je na kraju morala pribjeći uzimanju domaće hrane iz Ebena. Svako ko je putovao u inostranstvo zna za ozbiljne gastrointestinalne implikacije koje izaziva konzumiranje lokalne hrane, ali se ljudska posada na kraju prilagodila.

Drugi problem je bila dužina dana na Serpu, koji je trajao 43 zemaljska sata. Takođe, nikada nije padao potpuni mrak jer je njihovo noćno nebo bilo slabo osvijetljeno manjim suncem. Posada je imala potpunu slobodu da istražuje vanzemaljsku planetu i ni na koji način im se  nije smetalo.

Geologija vanzemaljskog svijeta bila je drugačija; bilo je malo planina i nije bilo okeana. Postojalo je nekoliko tipova biljnog života, ali uglavnom u blizini polarnog područja, gdje je bilo hladnije.

Postojale su i vrste životinjskog svijeta, a neke od većih Ebens je koristio za rad i druge zadatke, ali nikada kao izvor hrane. Svoju hranu proizvodili su industrijskim procesima, kojih su imali mnogo.

Stanovnici Serpa su živjeli u malim zajednicama koje je vodio veliki grad. Nedostajala im je centralna vlada, ali činilo se da im je dobro i bez nje.

Ebenovi su imali vodstvo i vojsku, ali je tim Zemljana primijetio da nikada nisu koristili oružje bilo koje vrste i nasilje je bilo gotovo nezabilježeno. Nisu imali pojma o novcu ili trgovini. Svaki Eben je dobijao razne stvari u skladu sa svojim potrebama.

Zeta Reticuli je široki binarni zvjezdani sistem u južnom sazviježđu Reticuluma. Sa južne hemisfere par se može vidjeti golim okom kao dvostruka zvijezda na vrlo tamnom nebu. © Image Credit: Wikimedia Commons

Stanovništvo planete brojalo je oko 650.000 jedinki. Ljudska posada je primetila da su Ebenovi bili disciplinovani u svim aspektima svog života, radeći po rasporedu zasnovanom na kretanju njihovih sunaca. Na Serpu nije bilo drugih civilizacija osim Ebensa.

Njihov način reprodukcije bio je sličan našem, ali je imao mnogo nižu stopu uspješnosti. Stoga su njihova djeca bila jako izolovana.

Zapravo, jedini problem koji je ljudska posada imala bio je kada su namjeravali fotografisati njihovu djecu. Odvela ih je vojska i zamolila da to više ne pokušavaju.

Po povratku na Zemlju, preostalih osam članova ekspedicije je bilo u karantinu na godinu dana. Tokom ovog perioda, oni su ispitani i kompletan izveštaj je sakupio oko 3.000 stranica.

Svi članovi ekspedicije su od tada umrli od raznih komplikacija uslijed izlaganja radijaciji. Sudbina dvoje ljudi koji su odlučili da ostanu na Serpu nije poznata. Ebenovi nisu kontaktirali Zemlju od 1985.

Izvor: mysteriesrunsolved.com