Prognoze: Za 10 godina otkrit ćemo vanzemaljce

Čovječanstvo je zapravo još toliko primitivno da nas neke napredne civilizacije ne smatraju vrijednima komunikacije

Enrico Fermi bio je arhitekt atomske bombe, otac istraživanja radioaktivnosti i naučnik nagrađen Nobelovom nagradom koji je doprinio brojnim otkrićima u kvantnoj mehanici i teorijskoj fizici. No u javnosti on je najpoznatiji i njegove se ime najčešće povezuje s jednim pitanjem, smišljenim kako bi zabavilo grupu naučnika koji su raspravljali o NLO- u laboratoriji u Los Alamosu 1950. godine. Where is everybody? – Gdje su svi? Njegovo je poznato pitanje, no nije on bio prva osoba koja je postavljala ovo pitanje prvenstveno vezano uz vanzemaljsku inteligenciju. Ali je on vlasnik tog pitanja. Poznato je kao Fermijev paradoks kojeg možemo sažeti u sljedeće rečenice – ako je svemir neizmjerno velik, mogućnost postojanja inteligentnog vanzemaljskog života gotovo je sigurna. No budući da je svemir star oko 14 milijardi godina, čini se kako je to dovoljno vremena da se ta bića predstave čovječanstvu. Pa se zapravo zato pita on, dobro Gdje su svi?

U novoj epizodi Crazy/Genius, podcastu Atlantika o tehnici, nauci i kulturi, to se pitanje postavlja stručnjacima, uključujući Ellen Stofan, bivšoj glavnoj naučnici NASA-e i trenutnoj direktorici Smithsonian National Air and Space Museum, Adamu Franku, piscu i astrofizičaru sa Univerziteta Rochester, Anders Sandbergu, naučniku i futuristi sa Univerziteta Oxford, i Timu Urbanu, piscu sa Wait But Why. Njihova predložena rješenja Fermijevog paradoksa mogu se svrstati u tri kategorije.

Oni su nigdje, tj. nema ih. Vanzemaljci ne postoje i nikada nisu

Ovaj je scenario izgledao vjerovatniji u svemiru kojeg su zamislili Aristotel i Ptolomej, koji su zamišljali mali asortiman nebeskih kugli koje se kreću oko Zemlje. No to nije svemir u kojem bilo ko živi. Nakon stoljeća duge potrage za planetama sličnim Zemlji, naučnici su u posljednja dva desetljeća razbili ‘kosmičku pinatu’. Tako procjenjuju da danas ima čak 500 milijardi milijarda zvijezda poput Sunca, sa 100 milijardi milijarda planeta poput Zemlje. Što više saznajemo o svemiru, to će nam sve apsurdnije biti vjerovanje kako ova velika prostranstva nemaju nikakvog života. Po mišljenju autora teksta, to je najmanje vjerovatan odgovor na Fermijev paradoks, no jedini koji trenutno odgovara svim dokazima koji su trenutno dostupni astrofizičarima.

Ima života, ali nema inteligencije

Ellen Stofan predviđa kako ćemo dokaze jednostavnog života na Marsu ili na dalekom mjesecu pronaći tokom sljedećih 10 do 30 godina. No ona misli kako će biti riječ o nečemu poput mikroba ili algi, a ne o podvodnim gradovima u tekućim metanskim jezerima Titana. Time se pitanje Gdje su svi, zapravo pretvara u ono sofisticirano – Šta tačno smeta beskonačno puno glupih molekula da se ‘okupe’ i formiraju izobilje inteligentnog života? Razmislite o svim faktorima koji su potrebni kako bi se stvorio čovjek. Prvo je tu iskra života, koju prati stvaranje jednostavnih ćelija zatim kompleksnih višećelijskih organizama, tada formiranje organa poput mozga. Ako je inteligencija poput one čovjekove rijetka, znači da je jedan ili neki od tih koraka potpuno nepremostiv.

Npr. vidljivo je kako na zemlji živi nekoliko miliona vrsta, no samo je jedna kreirala civilizaciju, za koju znamo. Relativna tišina svemira ukazuje na neku vrstu “Velikog filtera” koji ograničava stvaranje inteligentnih bića. Zlokobnije je mišljenje kojeg slijede neki naučnici kako se taj Veliki filter ne nalazi u našoj prošlosti, već u budućnosti. Dakle nije inteligentan život rijedak, nego se pojavljuje nekoliko hiljada godina prije nego je, iz tajanstvenih razloga, izbrisan iz postojanja.

Inteligentnog života ima u obilju, ali u tišini

Ova je mogućnost poznata kao zoo hipoteza i zapravo je dio jedne od najčudnijih spekulacija. Možda je čovječanstvo zapravo još toliko osnovno i primitivno da nas neke napredne civilizacije ne smatraju vrijednima komunikacije. Ili su možda oni naučili da javna objava njihovog postojanja dovodi do istrebljenja od ruku nasilnih, intergalaktičkih kolonizatora. Ili je možda naš sunčev sistem smješten u mirnom, ne urbanom dijelu, uličici svemira, a nismo blizu drugima. No ni jedna od tih teorija nisu baš blizu, njegovoj omiljenoj teoriji o uspavanim digitalnim izvanzemaljcima.

Izvor: express.24sata.hr