PRIZNANJE … Jedan od najvećih ex YU hitova je plagijat: “Niko nije skužio!”

Vlado Kalember je nedavno proslavio 67. rođendan. Rano je stekao status ultimativnog jugoslovenskog seks simbola, no iz ovog intervjua iz 1989., koji vam donosimo u saradnji s Yugopapirom, očito je da mu je to donijelo i neke probleme na ljubavnom planu.

Osim toga, tada je otkrio da je jedan od najvećih hitova Srebrnih krila, koji se i danas svira na feštama, plagijat.

Februar 1989.: Nehajno spušta šešir do očiju, Vlado Kalember malo kasni na podnevni dogovor. Iako voli dugo spavati, razlog zakašnjenju je drugi: traženje mjesta za parkiranje. Raspituje se koji sam znak u horoskopu, a on je, kaže, Bik. Još je neoženjen, puši umjereno, alkohol gotovo i ne pije, a tajnom svoje živahnosti i uščuvanosti, čini se, smatra – blud.

Nakon deset godina estradnog staža sa Srebrnim krilima, prvog samostalnog albuma “Vino na usnama”, koji je prodan u 150.000 primjeraka, i novog, drugog albuma “Čija si u duši”, Kalember je ovih dana prvi put u karijeri snimao pravi televizijski show.

Šta vam se u show-emisijama vaših kolega nije sviđalo, šta od toga ne biste željeli u svojoj emisiji?

U svima koje sam gledao zapravo je nedostajala nekakva priča, logična povezanost, predstavljanje, razgovor. Uvijek su to bile neke razglednice povezane u spot. Kod nas je lako napraviti dobar show, zato što su svi ovi dosad, nažalost, bili vrlo loši.

Šta vas više potiče na aktivnost, sreća ili nesreća?

Ja sam sretan i sjetan. Nisam nesretan. U mlađim danima me sjeta činila nesretnim, a onda sam je prihvatio kao nešto što mora postojati. Sa subjektivnog aspekta, sjetnim me čine neke nepravde. Čini me, na primjer, silno nesretnim što je nekakav političar popularniji od Dražena Petrovića. Kamo to vodi?

A zašto političar ne bi bio popularniji od najpopularnijeg košarkaša?

Uvijek su me fascinirali ljudi koji sjede kod kuće, misle i onda svoje misli pretvore ne u novac, nego u moć. Sjede, misle i postaju moćni! Kod nas novac ne predstavlja moć. Moć, nažalost, predstavlja politika. Užasno sam je počeo prezirati i hvala Bogu da je došlo vrijeme kada to javno mogu reći.

U posljednje vrijeme nastupili ste na nekoliko potpuno različitih manifestacija: od novogodišnjeg koncerta na Trgu Republike, svirki za klince, pa do samostalnih predstavljanja novog albuma. Osjećate li, nakon petnaest godina na sceni, razliku u odrađivanju posla na pojedinima od tih mjesta?

Nisam sklon proglašavati ljude genijalcima, za mene postoje samo genijalna djela, a ljudi su mi svi gotovo isti, tako da sebe u ovom poslu gledam gotovo kao običnog trgovca koji samo prodaje manje ili više kurentnu robu. Očito je da isključivo ta roba mene čini manje ili više zanimljivim. Zbog svoje taštine mogu samo biti vrlo sretan što mi se pruža prilika da budem važan, kao da sam bitan faktor koji može iznositi svoje stavove i razmišljanja. Objektivno, mislim da bi trebalo razgovarati s robom koju mi prodajemo, a to nije moguće. U dubini duše, meni to što sam ja, kao, važan izgleda smiješno. Nekad mi nije bilo, jer se inače ne bih ni počeo baviti ovim poslom. U prošlosti sam mislio da ću od sebe stvoriti nešto jako bitno.

Kako ste pristajali na takav odnos, nije li vam to bilo uvredljivo?

Nije. Ne znači da ću ja time demistificirati svoj posao. Šoubiznis je zapravo prodavanje mašte, snova. Stalno nam se postavljaju pitanja: O kome se radi u toj i toj pjesmi? A mi stalno odgovaramo: pa nije nikome izravno posvećena. Kao sad: koja je to Suzana? Pa što ja znam, pitajte Novkovića, ja pojma nemam.

A kad već spominjete pjesmu “Suzana”, što kažete na tvrdnje Duška Kuliša da je to zapravo njegova pjesma i da je Đorđe Novković plagijator?

Prvo, nisam tu pjesmu nikad prije čuo. Drugo, ja toga čovjeka uopće ne poznajem i definitivno ne znam o kome se radi. To je vjerovatno nekakav narodni pjevač, a ja sam osoba koja rijetko sluša radio, nisam sklon da mi neko pušta ono što se njemu sviđa. Nisam tu pjesmu nikad prije čuo, a da sam slučajno i slušao radio, ne bih je mogao čuti jer se tu ne vrti narodna muzika.

Kad smo razgovarali u vezi s tom pjesmom, Novković mi je rekao kako melodijski nema veze s Kuliševom. A to što se zove Suzana … Bogati, pa ja sam pjevao “Anu”, a dotad je bilo deset pjesama o Ani. Uopšte, to je nepoznavanje šta znači plagijat! Kad smo mi imali pjesmu “Zakuni se ljubavi”, svi su govorili kako je to “Darling”, a ta pjesma nema baš nikakve veze s pjesmom “Darling”. No ima s “Rivers of Babylon”, a to niko nije skužio.

Izvor: index.hr