Prije šesnaestog rođendana, Vladimir Putin se zaputio do zgrade KGB-a, u nadi da će dobiti posao!
Otkako je pokrenuo “specijalnu vojnu operaciiju” u Ukrajini, oči svijeta uperene su u Vladimira Putina. Za vas smo odabrali nekoliko zanimljivosti iz mladosti kontroverznog ruskog državnika!
1. Roditelji Vladimira Vladimiroviča Putina teško da su mogli zamisliti kako će njihov mezimac jednog dana preuzeti kormilo zemlje. Otkad su se, kao 17-godišnjaci, vjenčali, za fabričku radnicu Mariju Ivanovnu Šelomovu i mornara Vladimira Spiridonoviča Putina život se svodio na puku borbu za preživljavanje. Jedva su spajali kraj s krajem, a dvojicu sinova bili su prisiljeni pokopati: Albert, boležljivo djetešce, umro je nekoliko dana nakon rođenja; Viktora je odnijela difterija za vrijeme njemačke opsade Lenjingrada. Zna se da je, tokom Drugoga svjetskog rata, Vladimir Spiridonovič služio u razaračkom bataljonu NKVD-a. Kasnije je prebačen u redovnu vojsku, a 1942. je teško ranjen na ratištu. Ako je vjerovati priči koju je Vladimir Putin ispričao Hillary Clinton, otac mu je spasio majku na način dostojan akcijskog trilera. Navodno se dogodilo sljedeće: kad se Vladimir Spiridonovič vratio s ratišta na kratki odmor, u svojoj je ulici vidio hrpu poslaganih tijela i muškarce koji su ih utovarivali u kamion. Kako se približavao, ugledao je ženske noge kako proviruju iz te tužne gomile, te na njima prepoznao – suprugine cipele! Dotrčao je do muškaraca i zatražio da mu predaju tijelo njegove žene. Nakon svađe, ovi su popustili, a čim je Vladimir Spiridonovič uzeo suprugu u naručje, shvatio je da je još živa. Odnio ju je u stan i njegovao. Osam godina kasnije dobili su sina Vladimira.
2. Vladimiru Vladimiroviču, koji je na svijet došao 1952. godine u Lenjingradu (današnji Sankt Peterburg), roditelji nisu mnogo pričali o strašnim danima okupacije, a mali Volođa, kako su mu tepali, nije bio svjestan teškoća poslijeratnog života. Putinovi su živjeli na petom spratu oronule zgrade bez lifta, u stanu koji su dijelili s još dvije porodice. Koristili su zajedničku kuhinju i toalet, a kupaonicu nisu imali, baš kao ni toplu vodu, pa su jednom sedmično išli u obližnju saunu. Dok je otac bio komunist bez mrlje i militantni ateist, majka budućeg državnika navodno je bila izuzetno pobožna. Premda u kući nije smjela držati pravoslavne ikone, obzirom da je vlada u to vrijeme proganjala vjernike, krišom je krstila sina i s vremena na vrijeme ga vodila u crkvu.
3. Kao školarac, bio je, kažu, izrazito hiperaktivan. Na satu se vrpoljio, jedva čekajući da se ode igrati s prijateljima, a zbog problema s disciplinom bio je jedan od rijetkih u razredu koji nisu primljeni u pionire. Sve se promijenilo kad je odušak našao u sportu. Prvo je počeo trenirati boks, da bi se, dobivši “po nosu” od znatno krupnijeg sparing-partnera, prebacio na džudo. Pod budnom paskom trenera Anatolija Rahlina, postao je čak šampion Lenjingrada!
4. Nakon što je u kinu pogledao film “Mač i štit”, triler o ruskim obavještajcima koji se infiltriraju u SS-ov štab u Berlinu, prijatelju iz razreda je navodno rekao: “Odlučio sam postati špijun!”. Ovaj se na to samo posprdno nasmiješio, ali Vladimir je bio smrtno ozbiljan. Nekoliko dana prije šesnaestog rođendana, zaputio se do sjedišta KGB-a, s nadom da će dobiti posao. Obilazio je oko zgrade kao mačka oko vruće kaše, nervozno lomeći ruke. Tek nakon što je napravio tri kruga, ohrabrio se prići dežurnom oficiru. “Šta moram napraviti da postanem agent KGB-a?”, pitao je čovjeka. Primijetivši odlučnost u mladićevim očima, ovaj mu je, umjesto da ga otpili, savjetovao da prvo dobije fakultetsku diplomu. Poslušao je savjet. Postao je ponosni student Lenjingradskog državnog univerziteta, odsjek međunarodno pravo. Tokom studija, pridružio se Komunističkoj partiji te se zbližio s mladim asistentom Anatolijem Sobčakom, koji mu je predavao poslovno pravo. Obje činjenice pokazat će se presudnima za njegovu buduću karijeru.
5. Tokom studija, pristupio je Institutu za vojnu obuku. Uz to je zarađivao džeparac sjekući šume na sjeveru zemlje te putovao na sportska takmičenja po cijelom Sovjetskom savezu. U Moldaviji, gdje se pripremao za Spartakijadu, doživio je udarac od kojeg se nikada nije oporavio. Imenjak i bliski prijatelj Vladimir Čerjomuškin, koji se džudom počeo baviti upravo na njegovu inicijativu, tokom borbe je nespretno pao i slomio vrat. Nakon desetak dana, preminuo je u bolničkom krevetu. Putin, poznat po sposobnosti kontrole osjećaja, tokom sahrane je zadržao kameno lice. Kad je ostao nasamo s pokojnikovom porodicom, slomio se: gorko je zajecao grleći Čerjomuškinovu majku.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba
