Priča stara 5.000 godina: Jeste li se zapitali zašto su ljudi pripitomili konje?
Ako mislite da su naši preci odmah došli na ideju konja kao efikasnog prevoznog sredstva, varate se.
Ljudi su pripitomili konje zbog njihovog mesa i mlijeka na području ruskih i kazahstanskih stepa, i to negdje u 4. milenijumu p.n.e. Nedavno je istraživanje sasvim nenamjerno kroz proučavanje grobnih humaka na teritoriji jugoistočne Evrope pokazalo da su ljudi već oko 3000. godine p.n.e. bili jahači i da je jahanje od tada važan dio njihovog života. To znamo ponajprije zahvaljujući osteološkoj građi jahača koja pokazuje znakove deformacija primarno donjeg dijela tijela, a što je posljedica prilagođavanja dugotrajnom jahanju.
Uleti s konjima i kolima
Prema kurganskoj teoriji Indoevropljani, odnosno narod mobilnih stočara Yamnaya, kreće s područja ruskih i ukrajinskih stepa u više smjerova početkom bronzanog doba te stiže jednim dijelom na jugoistok Evrope, noseći sa sobom svoj životni stil. Provedena istraživanja idu u prilog tome da su došljaci bili najvećim dijelom muškog pola. Uleti ratnika s konjima i kolima na novu teritoriju, a sve to upotpunjeno s naprednom tehnologijom u rukama moglo je samo impresionirati ovdašnje žene. Nalazi jasno svjedoče da je konj igrao važnu ulogu u dolasku i daljnjoj migraciji ovih doseljenika.
Oštećenja karakteristična za jahače
Studija je objavljenja u časopisu Scientific Advances početkom marta 2023. Prema njoj tokom istraživanja je nađeno više tijela na kojima su uočena oštećenja kostura karakteristična za jahače. Ostaci nađenih jahača datiraju se između 3000. i 2500. godine p.n.e., a nađeni su na područjima današnje Rumunije, Bugarske i Mađarske. U ono vrijeme jahalo se bez odgovarajuće opreme i da bi se jahač održao na konju morao je voditi računa o ravnoteži, što je bilo izuzetno teško. Zbog čestog i dugotrajnog jahanja razvijale su se deformacije u jahača. Njihovi su kosturi ukazivali na potrošenost nogu, promjene u kostima zdjelice i kičme. No jahanje je učinilo čuvanje stoke znatno efikasnijim, ali je uticalo i na trgovanje, daljnje migracije i razmjenu kulturnih dobara, no nećemo se lagati poticalo je i na sukobe.
Završit ćemo zgodnom opaskom bioantropologa Martina Trautmanna, glavnog autora ove studije sa Univereziteta u Helsinkiju, koji kaže da je jahanje konja doslovno bio mali korak za ljude iz stepe, ali ogroman skok za čovječanstvo.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr
