Priča o dvije prelijepe blizankinje i njihovom odrastanju uz tatu – najvećeg šoumena u YU istoriji (FOTO)

Rođen je na Zvezdari 1940. godine, u predvečerje Drugog svjetskog rata. Rođen kao umjetnik, i tako ušao i u Ginisovu knjigu rekorda – kao član benda sa najdužim stažom u trajanju od 33 godine. Benda “Sedmorica mladih”.

Jova Radovanović! Prije nekoliko godina riješio je da “povuče ručnu” i da završi blistavu karijeru. Sada vrijeme provodi sa unucima, a kao svjedoci svih uspjeha velikog šoumena danas stoje njegove kćerke bliznakinje, Ivana i Zorana i sjećaju se dana kada su se u njihovoj kući okupljali svi iz benda.

– Naša kuća je uvijek bila mjesto sastanaka “Sedmorice mladih”. I ne samo njih, cijelo djetinjstvo su nam u kući bili glumci, pjevači, pjesnici, slikari, jednom rječju, umjetnici. Svi dogovori sa bendom su se pravili baš kod nas. A i kad oni nisu bili tu, opet je bilo veselo, jer je tata takav po prirodi. Pa i sad, sa svojih 75 godina – iskrena je mlađa bliznakinja, Zorana u svojoj priči za portal telegraf.rs

Ali, nije im baš sve bio smijeh. Zajedno sa bratom Milošem, njih dvije se sjećaju vremena kada je Jova bio “otac na službenom putu”. Tada ga nisu viđale i po nekoliko mjeseci.

– Od njegovih silnih putovanja ostala nam je poprilična trauma. Tada nije bilo mobilnih telefona.

Prvo čekamo da se javi i kaže da je dobro stigao. Onda čekamo da sve završi i krene nazad kući. Dobar dio djetinjstva nam je protekao u toj strepnji i brizi. I danas, sestra i ja imamo tu usađenu brigu, ne samo za roditelje, nego i jedna za drugu, za brata, naše porodice – kaže starija Ivana.

One su bile te koje su ga preslušavale za emisije, jer nikada nije želio da ode negdje nespreman.

– Upravo zato su ljudi mislili da je stalno pijan, jer je pijanca igrao toliko vjerno, do savršenstva. A kap alkohola nije okusio. Jako je ozbiljno shvatao svoj posao – objašnjava Zorana.

Sjećaju se i kako su im u šetnji prilazila druga djeca i molila ga za autogram. Pamte i onaj pravi humor, kog više nema, i tremu koju je njihov otac imao pred svaki nastup i emisiju jer nije želio da iznevjeri publiku.

– Djeca su ga zaustavljala na svakom koraku, a mi smo strpljivo čekale. Kad odrastate sa poznatom ličnošću, vama je to normalno, jer za drugo ne znate. Takođe, išli smo sa tatom na sve njegove probe, koncerte, nastupe. Dok su druga djeca čekala u redu da uđu u salu, mi smo već sve znale unaprijed.

Živjele smo njegovu muziku, njegove uspjehe, njegove aplauze, bili smo dio svega toga – priča Ivana.

Ali, ne zaboravljaju ni krizu devedesetih godina, kada su ga prodavačice iz samoposluge zvale da dojave da je stigla kafa.

– I tu je, otprilike, bio kraj svim njegovim privilegijama. Drugih nije bilo, jer on nije čovjek koji bi takve stvari zloupotrebljavao. Nekad smo mu nas dvije govorile da to nije uvijek vrlina, da treba da iskoristi popularnost, ali on jednostavno nije takav. Bio je tu da nas drži črvsto zajedno, čak i u najgorim trenucima. Sjećam se, kad je bilo bombardovanje, tata i brat su bili jako smireni, čak toliko da sam mislila da s njima nešto nije u redu – iskrena je Zorana.

Bliznakinje kažu da je Jova najteže podnio raspad Jugoslavije. Volio je toliko tu našu veliku državu da je zbog nje mrzio svoja službena putovanja. Nije želio da se udaljava od Jugoslavije. Njenim raspadom prošao je i kroz ličnu dramu, jer se tada razišao i bend koji je doživljavao kao svoju porodicu i utočište.

– Svako je otišao na svoju stranu, većina “Sedmorice mladih” je prestala da se bavi muzikom, a on je nekako ostao sam. A imao je još toliko toga da kaže.

I tu počinje njegova solo karijera i čuvena emisija “Povuci ručnu” – prisjećaju se sestre.

– Iako se poslije te emisije i penzionisao, ljudi poput našeg oca nikada ne “povlače ručnu”. Danas, njegova penzija je samo privid. I sa 75 godina, on i dalje radi, samo manje. I uglavnom radi za djecu, jer ga ona ispunjavaju – kažu sestre.

– Moj tata je bio i ostao jedan od onih “štrebera”. Uvijek je imao pozitivnu tremu pred nastup jer, kako je govorio: “Ljudi su tu došli zbog mene, ne smijem da ih razočaram”. I nikad ih nije razočarao – prisjeća se Ivana.

Mada su od njega naslijedile talenat za pevanje i sa ocem snimile na hiljadu demo snimaka, nijedna nije od toga izgradila karijeru. Možda zato što su htjele da naprave otklon od svega toga, možda zato što su vidjele da je to jako težak posao i da u njemu ima mnogo “pirana”.

Brat Miloš je u privatnom biznisu, Ivana je nastavnik engleskog jezika u jednoj osnovnoj školi, a Zorana je, poslije 7 godina rada na televiziji, prešla u press i PR vode, pa je već godinama u Ministarstvu finansija.

Svi zajedno, oni su i dalje jedna velika i sretna porodica, sa prelijepim sjećanjima na neke prošle godine.

Izvor: nostalgicno.novi.ba