Pet vanzemaljskih lobanja koje nauka ne može objasniti

Arheologija je razotkrila mnogo toga o našoj prošlosti, ali veći dio istorije je još uvijek nepoznat. Ima jako puno otkrivenih lobanja koje prkose pretpostavkama nauke i za koje istraživači nisu sigurni da li su ljudskog porijekla ili ne. Danas vam predstavljamo neke od tih lobanja.

1. Izdužene lobanje iz Parakasa

Lobanje iz Parakasa su uzrokovale uzbunu kada ih je Hulio Telo otkrio u pustinji Parakas 1928. godine. Ovaj istraživač iz Perua je pronašao više od 300 izduženih lobanja čija se starost procjenjuje na preko 3.000 godina.

Kao da oblik ovih lobanja nije dovoljno čudan, DNK analize su pokazale da su lobanje iz Parakasa 25% veće i 60% teže od običnih ljudskih lobanja. Iako postoje mnoge kulture koje praktikuju vezivanje glave kako bi izdužile glavu, istraživači kažu da ove lobanje nikako nisu mogle da nastanu na taj način.

Mitohondrijalna DNK ovih lobanja, koja se nasljeđuje od majke, imala je u sebi mutacije koje nisu otkrivene ni u jednom ljudskom biću, primatu ili životinji. Krajnji zaključak je da su lobanje pripadale potpuno novoj vrsti čovjeka koji se znatno razlikovao od Homo sapijensa, Neandertalaca i Denisovana.

2. Lobanja iz Rodopa

Otkrivena je u Plovdivu, a od samog otkrića niko nije uspio da dobije više informacija o ovoj misterioznoj lobanji. Nju je u Rodopima pronašao čovjek koji je tvrdio da je sanjao gdje treba da je pronađe. Dmitar Kovačev, direktor Muzeja paleontologije u Jasenovgradu, smatra da ova lobanja ne podsjeća ni na jednu lobanju hominida iz prošlosti.

Čitava lobanja teži jedva 250 grama, a na njoj se nalazi šest šupljina koje ukazuju na neuobičajen broj očiju ili možda nekih drugih čulnih organa. Najmisterioznija osobina ove lobanje je ta da ona uopšte nema usta.

3. Lobanja iz Silenda

U pitanju je jedno od najkontroverznijih arheoloških otkrića. Lobanja iz Silenda je postavila brojna pitanja na koja nauka ne može dati odgovor. Čudno je to što je mali broj istraživača pokazao interesovanje za analiziranje ove misteriozne lobanje, možda zato što se boje šta bi mogli da otkriju.

Lobanja je prvi put ispitana 2010. godine na Veterinarskom fakultetu u Danskoj. Istraživači su zaključili da ne mogu da riješe misteriju niti su došli do racionalnog objašnjenja za to kome je lobanja pripadala.

“Iako liči na lobanju sisara, određene karakteristike se ne uklapaju u taksonomiju vrsta”, rekli su naučnici. Lobanja je kasnije poslata na datiranje ugljenikovim izotopom u Kopenhagen, gdje je otkriveno da je misteriozno biće živjelo negdje između 1200. i 1280. godine prije nove ere.

4. Praistorijska lobanja bizona sa rupom od metka

Ostaci bizona sa rupom od metka u lobanji se mogu vidjeti u Muzeju paleontologije u Moskvi. Rupa je savršeno kružnog oblika i mogao ju je napraviti samo projektil koji se kretao veoma velikom brzinom.

Istraživači vjeruju da je rupu napravio metak poput onih koji se koriste danas, iako ostaci samog projektila nikad nisu pronađeni. Ono što je naročito čudno jeste da je ta životinja živjela u regionu Jakutska u istočnom Sibiru prije 30.000 godina! Da li je moguće da je neka civilizacija prije nas već imala pristup mecima?

5. Ruske vanzemaljske lobanje

Prema izvještajima ruskih novina, misteriozne lobanje su pronađene u pećini na vrhu Boljšoj Tjač. Pronašao ih je tim istraživača na čelu sa Vladimirom Melikovim.

Melikov kaže da je biće kojem ove lobanje pripadaju vjerovatno hodalo na dvije noge. On kaže da je najmisterioznija odlika ovih lobanja to što nemaju kranijalnu šupljinu i vilice. Očne šupljine su neobično velike, te lobanje izgledaju kao da su pripadale nekom vanzemaljskom biću.

Izvor: webtribune.rs