Pet tajni drevnih grobnica: Njihovo otvaranje je promijenilo svijet (FOTO)

Mračne grobnice sakrivaju puno više od ljudskih ostataka – ta podzemna posvećena mjesta za kosture čuvaju i brojne tajne. Od umjetničkih remek djela, relikvija, pa čak i do dokaza bolesti – sve je to pronađeno u grobnicama širom svijeta, a ti tajanstveni artefakti dobrano muče arheologe s uvidom koji daju u svijet pokojnika. Za pretpostaviti je kako još brojne zagonetke leže u tijelima neotkrivenih grobnica.

Arheolozi su 1995. iz jedne grobnice iskopali mađarsku mumiju iz 18. vijeka koja je sasvim revolucionalizovala naša znanja o karcinomu. Prirodno sačuvani ljudski ostaci otkriveni su u zapečaćenoj kripti jedne dominikanske crkve. Tamo je pronađeno oko 260 mumificiranih ostataka, a ekipa izraelskih naučnika testirala je posmrtne ostatke.

Njihov je cilj bio vidjeti jesu li nositelji gena koji uzrokuju rak. Kod jedne su mumije otkrili mutaciju gena APC, za kojeg je poznato da povećava rizik od nastanka raka debelog crijeva. Ono što je proizlazilo iz tog otkrića upućuje na to da je predispozicija postojala i prije nego je ta bolest postala globalna zdravstvena prijetnja.

Danas je rak debelog crijeva treći najčešći oblik karcinoma koji pogađa ljude. Doktori ga smatraju bolešću modernog doba jer je rezultat manjka kretanja, prerađene hrane i dužeg očekivanog životnog vijeka. Prisutnost mutiranih gena kod drugih mumija znači kako je genetska predispozicija čak i važnija od stila života te okoliša čovjeka.

Arheolozi su 2004. otkrili tajnu grobnicu koja je pripadala moćnoj italijanskoj porodici Medici. Tokom ranih istraživanja te grobnice, stručnjake je zaprepastilo saznanje kako je grob posljednjeg Medicija, velikog vojvode Giana Gastonea, bio prazan. U pokušaju pronalaska nestalog leša, otkrili su tajnu komoru iza glavnog oltara firentinske crkve San Lorenzo. Istraživači su podigli kamenu ploču ispod koje se nalazio tajni put do skrivene grobnice.

U tajnoj se komori nalazio jedan velik kovčeg za odraslog čovjeka u kom se nalazio Gastone, ali i osam malih za djecu. Sve su dječje kosti otkrivale znakove rahitisa, koji je vjerovatno bio uzrokovan nedostatkom vitamina D kod mališana. Budući da su djeca vjerovatno provodila puno vremena iza debelih zidova, a i uvijek nosila debeli sloj bijelog pudera, to im nije moglo pomoći u apsorpciji D vitamina sunčanjem. Naučnici nisu mogli identifikovati sva dječja tijela, a pretpostavlja se kako su barem neka od njih bila vanbračna djeca.

Tim istraživača 1948. otkrio je tajni prolaz do grobnice Pakala II, vladara Maya Palenque Indijanaca. Trebalo im je oko četiri godine da iskopaju zemlju i uspiju ući u tajnu komoru. Ostaci vladara pronađeni su ispod maske od žada s perlicama, a tijelo su okruživale skulpture i razne rezbarije koje su predstavljale vjerovanja Maja o zagrobnom životu.

Pakal II je navodno umro u dobi od 80 godina, no ono što je bilo neobično je to što je pronađeno tijelo procijenjeno na starost od svega 40-ak godina. Štaviše, rezbarije na samom poklopcu grobnice uvjerile su neke kako Pakal II možda uopšte nije bio čovjek. Te su rezbarije postale poznate nakon što je Erich von Däniken u svom kontroverznom bestseleru iz 1968. “Sumrak bogova” naveo kako, ako se okrene na stranu, slika prikazuje Pakala II na svemirskom brodu kako upravlja njime s pedalama, udišući zrak preko nekakvog aparata.

Ono što je zanimljivo je da su istraživači oko ruba poklopca pronašli traku sa kosmičkim oznakama koje uključuju Sunce, Mesec, zvijezde i centar, koji stručnjaci za Maje nazivaju svjetskim drvetom. Je li moguće da te oznake imaju veze sa poklopcem sarkofaga i prikazivanjem Pakala u svemirskom brodu? Teoretičari o drevnim vanzemaljcima tvrde da je to i više nego dovoljan dokaz.

Istoričari umjetnosti nedavno su otkrili nikad prije viđen spomenik duboko unutar grobnice Loreto u Pragu, odmah ispod crkve Gospodnjeg rođenja. Zidovi grobnice su prekriveni zamršenim prikazima smrti, uskrsnuća i alegoričnih prikaza vremena. Datiraju iz 1664. i te su slike nevjerovatni prikazi “Ars moriendi” u kojima se koristila samo crna i siva boja u sofisticiranom sistemu sjenčenja poznatom kao chiaroscuro.

Slike su otkrivene 2011., kad je grobnica otvorena po prvi put u nekoliko decenija. Brojni od radova inspirisani su holandskom umjetnošću, uključujući i kopije Rembrandta. Identitet umjetnika je i dalje misterija, a neki nagađaju kako je on možda Cosmas iz Austrije ili možda bečki slikar Tobias Pock, jer su obojica radili s sveštenicima iz reda kapucina. Takođe je nepoznato je li motive izabrao umjetnik ili vlasnik grobnice, grofica Elizabeta Apollonia od Kolowrata.

Arheolozi su 2015. iskopali pet srca starih 400 godina iz grobnice ispod samostana jakobinaca u francuskom Rennesu. Balzamovani organi su pokopani u urne od olova takođe u obliku srca, a na njima su iscrtani detalji o vlasnicima. Potiču iz 16. i 17. vijeka te su otkriveni prilikom inspekcije nakon koje se samostan trebao pretvoriti u konferencijski centar. Pripadaju dugoj tradiciji “sahranjivanja srca”.

Naučnici su ih očistili od materijala za balzamovanje kako bi ih analizirali magnetnom rezonancom i CT-ima kako bi stekli uvid u njihovu cirkulaciju. Jedno srce nije imalo nikakvih bolesti, dok su ostala tri otkrivala brojna začepljenja, uključujući nakupljanje na žilama i ateroskleroze. Osim toga, istraživači su pronašli i srce viteza u grobu Louise de Quengo, Gospe od Brefeullaca. Pripadalo je njenom suprugu, Toussaintu Perrienu. Praksa sahranjivanja sa srcem supružnika bila je uobičajena u tom razdoblju.

Izvor: express.24sata.hr/pozitivno.ba