Otmice vanzemaljaca: 11 puta su ga otimali “humanoidni gušteri” u Italiji
Iako volimo pisati o paranormalnim temama poput otmica vanzemaljaca, uglavnom smo skeptični prema većini takvih slučajeva.
No s vremena na vrijeme pojedini događaji natjeraju nas da ostavimo, barem na kratko, svoj skepticizam po strani. Slučaj Zanfretta ulazi u takve.
Zanfretta nije želio pažnju koju je dobio
Vanzemaljske otmice danas više nisu neuobičajene, no ono što je za njih gotovo standardno je da njihove žrtve za to nemaju apsolutno nikakvih dokaza. Ali upravo otmica Zanfretta spada u kategoriju onih s materijalnim dokazima. Kako bismo ispričali šta se ovdje dogodilo vratit ćemo se na kraj 70-ih godina prošlog vijeka. Glavni protagonist u njima je noćni čuvar Pier Fortunata Zanfretta. Zanfretta je bio kako se čin nevoljni sudionik svega što mu se dogodilo, i da se njega pita on bi i dalje vjerovatno nastavio živjeti svojim “neprimjetnim životom” daleko od očiju javnosti. No očito mu tako nije bilo suđeno. U trenutku prve u nizu otmica Pier je imao samo 26 godina, a vanzemaljci su ga prema njegovim navodima oteli u tri godine čak 11 puta.
Susret za koji ga ništa nije moglo pripremiti
Sve je počelo 6. decembra 1978. u kasnim večernjim satima. Zanfretta je u tom trenutku radio u Uredu za privatno osiguranje Val Bisagno, kao čuvar privatnih posjeda u okolici Genove. Te večeri kada se službenim vozilom približio jednoj od seoskih vila, nazvanoj Casa Nostra u malenom selu Torriglia, njegov se automobil odjedanput zaustavio bez ikakve najave. Potom je u okolini vile uočio nekoliko svjetlosnih snopova. Odmah je izašao iz auta i krenuo prema dvorištu odakle je dopirala svjetlost ne bi li spriječio lopove u njihovoj namjeri. Stao je uz zid i u trenutku dok je vadio pištolj kako bi se suočio s uljezima na tuđem posjedu, nešto ga je dotaknulo po ramenu. Brzo je usmjerio pogled prema mjestu odakle je dolazio dodir, no ništa ga nije moglo pripremiti za ono što je vidio. Bili su to veliki humanoidi čija je visina bila, prema njegovoj procjeni, oko 3 metra, a nalikovali su na guštere. Oči su im bile trokutaste i žute, nisu imali nos već su disali na usta, koja su bila prekrivena nekakvom mrežicom, a iz njih kao da je izvirala svjetlost. Na čelu su im bile vidljive pulsirajuće crvene žile. Znamo da ovakav izgled podsjeća na loše naučno fantastične priče, no da se ovdje nešto zaista čudno dogodilo pokazali su kasnije nađeni tragovi.
Karabinjeri preuzimaju stvar u svoje ruke
Istraga karabinjera odnosno italijanske vojne policije je pokazala da je tog dana više od 50 osoba vidjelo na okolnom području Genove neobična svjetla na nebu. Karabinjeri su ovdje našli otiske nekog velikog objekta koji je imao oblik potkove, a među tragovima uočeni su i otisci noge nekog velikog bića. Ti su otisci nalikovali onim ljudskim samo su bili znatno veći. Prvi koji je istraživao slučaj bio je novinar Rino Di Stefano, a koji je kasnije objavio knjigu pod nazivom The Zanfretta Case: Chronicle of an Incredible True Story (“Slučaj Zanfretta: Hronika nevjerovatne istinite priče”). On je pratio sva ova događanja iako se ni prije ni poslije nije bavio NLO-ima. Naime, Zanfretta se poslije svake od otmica podvrgnuo regresivnoj hipnozi, a u jednom trenutku i tzv. serumu istine. Stručnjaci imaju različita mišljenja o hipnozi, pa jedni je hvale, a drugi kude. Poput hipnoze i serum istine ima kontroverzan karakter. U pitanju je injekcija vjerovatno natrijeva tiopentala koja otežava laganje jer usporava metalne procese pa je lakše pod djelovanjem ovog seruma govoriti istinu nego izreći laž. Kritičari kažu da, kao i kod hipnoze, osobe podvrgnute ovom serumu mogu biti sugestivne. No ako ostavimo po strani sve ove diskutabilne metode, na mjestu prvog susreta nađeni su pokazatelji koji potvrđuju da se ovdje nešto zaista čudno dogodilo, a uz to su tokom jedne od idućih otmica Pierove kolege zapucale na neidentifikovani objekt koji su vidjeli.
Tragovi koji su ostali na mjestu Zanfrettinog susreta s vanzemaljcima. Fotografija: The Zanfretta Case.
Šta se to događalo na brodu?
Zanfrettu bi, prema onome što se saznalo tokom hipnoza, energetska zraka prebacila na brod. Tu bi ga okružio veći broj ovih humanoidnih guštera. Oni bi ga razodjenuli i stavili mu kacigu na glavu uz pomoć koje su uspostavljali komunikaciju s njim. Ova kaciga bi kod njega prouzrokovala glavobolju i iscrpljenost. Bila je to neka vrsta eksperimenta u sklopu kojeg su oni željeli što više toga saznati o ljudima i Zemlji. No i sami su bili spremni odgovarati na pitanja, pa je tako Zanfretti saznao da je riječ o vrsti koja već dugo posjećuje našu planetu i koja navodno dolazi iz 3. galaksije. Svaki puta nakon otmice tijelo otetog muškarca bi bilo vruće i suho, neovisno je li bilo riječ o toplom ili hladnom dijelu godine. Vanzemaljci s kojima je uspostavio kontakt nisu imali neprijateljske namjere, a bili su zaista zabrinuti kada bi plakao i bio jako uznemiren. Navodno su ga željeli odvesti na svoju planetu, a on je to odbio kako ne bi ostavio svoju djecu i život koji tu vodi.
Neovisno o našem mišljenju što se ovdje zaista dogodio, ovaj događaj ulazi u najbolje dokumentovane slučajeve onoga što se naziva bliskim susretima s vanzemaljcima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr
