‘OTAC’ GINEKOLOGIJE: Doktor koji je eksperimentisao na afroamerikankama – bez anestezije

Otac moderne ginekologije, kako se često naziva James Marion Sims, kontroverzni je doktor čija su medicinska saznanja osnov današnje nauke, no stečena su na bizarne, i često vrlo okrutne načine.

On je pohađao Franklin akademiju, potom koledž u Južnoj Karolini, kao i medicinski Univerzitet Charleston. Rođen 1813. od mladih je dana odlučio se specijalizovati za tzv. ženske bolesti. Nakon sticanja obrazovanja, odlučio je otvoriti vlastitu privatnu praksu u svom domu u Lancasteru, no zbog nekih prepreka ipak je preselio svoj život i posao u Alabamu.

Započeo je s radom u vlastitoj ordinaciji koju je vodio gotovo 50 godina, a njegov doprinos poznavanju ginekologije i liječenju ženskog reproduktivnog sistema je ogroman.

Njegov pristup je, za to doba, bio poprilično revolucionaran – a osim inovacija u liječenju smatra se zaslužnim za otvaranje prve isključivo ženske bolnice 1855. u New Yorku, kao i prvog instituta za rak 1871.

Brojni medicinski uređaji i procedure nazvane su po njemu (npr. spekulum), a širom SAD-a postoje njegovi brojni kipovi kao način da mu se oda počast. No, posljednjih se godina sve više tih kipova uništava – a danas borci za ljudska prava i aktivisti zahtijevaju da se svi kipovi i spomen ploče uklone iz jednostavnog razloga – iako doktor, Sims je bio daleko od humaniste!

Sve što je znao naučio je na ropkinjama

U 19. vijeku, vezikovaginalne fistule bile su učestala pojava – a kao takve uništavale su društveni život i komociju žene te su se smatrale katastrofalnom posljedicom porođaja bez djelotvornog lijeka. Te fistule nastaju kad mjehur, cerviks i vagina postanu “zarobljeni” između lobanje fetusa i zdjelice žene. Tada dolazi do prekida cirkulacije, čiji je rezultat odumiranje tkiva.

Posljedica ove bolesti je stalno isticanje urina iz vaginalnog otvora, zbog čega dolazi do neke vrste inkontinencije, vaginalne iritacije, ožiljaka i gubitka normalne funkcije vagine.

Sims je bio prvi koji se počeo baviti rekonstrukcijom tih ozljeda, kao i onih rektovaginalnih fistula gdje bi i izmet prolazio kroz vaginu – no za to su mu trebali subjekti za eksperimentisanje. Sredinom 19. vijeka ginekologija nije bila baš razvijena, a društvene norme medicinske su eksperimente i ispitivanja ženskog reproduktivnog sistema smatrale nemoralnim.

Stoga, većina se doktora obučavala na lutkama te bi prve stvarne slučajeve imali tek kad su ih i počeli liječiti. No, Sims se odlučio snaći – on nije želio učiti na lutkama, već je za tu svrhu tražio da mu dovode Afroamerikanke, ropkinje.

Cviljele u bolovima

Od 1845. do 1849. Sims je započeo eksperimentisati na ženama ropkinjama, a bez ikakve moralne dileme ili njihovog pristanka. On bi ih zavezao za stol te izvodio bolne hirurške zahvate i sve što mu se činilo korisnim za isprobati.

No, još je strašnije to da baš nikad ropkinjama nije davao anesteziju. Razlog nije bio to što nije imao lijekove za to, već činjenica da je to smatrao apsolutno nepotrebnim.

– Šta će im eter (tada korišten lijek za anesteziju), pa one su ropkinje? – govorio bi ako bi ga neko pitao o eksperimentima.

Osim toga, nakon bolnih procedura, rezanja, paljenja i šivanja “na živo”, Sims im ne bi niti naknadno davao analgetike, već bi samo uredno zapisivao koliko ženu boli svaki dan, da bi zaključio koliko dugo traje oporavak.

Testirao je i šavove, pa bi prst često umetao u vaginu i pomicao da da vidi hoće li šav popustiti, a sirote su ropkinje za to vrijeme cviljele u bolovima.

Pogledajte video:

Izvor: express.24sata.hr