Ollantaytambo čudo inžinjerstva: Šta je to drevna ljudska rasa imala nekada, a što mi nemamo danas

U južnom Peruu u Svetoj dolini Inka, oko 60 kilometara od današnjeg Cusca i na visini od 2.800 metara, nalazi se arheološko megalitsko nalazište Ollantaytambo.

Ovo čudo drevnog inžinjerstva je u dalekoj prošlosti služilo i kao hram i kao tvrđava, a mainstream istoričari tvrde da ga je 1440. godine nove ere izgradio inkanski car Pachacuti. Arheolozi danas ipak vjeruju da je Ollantaytambo izgrađen na ruševinama mnogo starijeg grada.

Ovaj veličanstveni drevni kompleks se po svojoj veličini može uporediti sa piramidama u platou Gize, Puma Punkuom, Machu Picchuom, Teotihuacanom i Sacsayhuamánom. Sva ova drevna nalazišta posjeduju izvijesne sličnosti koje niko ne zna objasniti.

Kako su drevni ljudi uspjevali da isijeku, prenesu i postave blokove od preko 50 tona iz kamenoloma? Otkud drevnom čovjeku znanje za tako nešto?

U Ollantaytambou se uočavaju nevjerovatni detalji klesanja poput onih u Puma Punkuu, Teotihuacanu i Sacsayhuamánu. Zidovi od blokova su toliko precizno sagrađeni da između njih ne može da stane ni list papira.

Niko ne zna odgovor na to kako su oni to izveli. Ako uzmete u obzir da su neka od ovih nalazišta stara i preko 10.000 godina, morate se zapitati šta je to drevna ljudska rasa imala tada, a što mi nemamo danas.

Da li su oni posjedovali neku tehnologiju koja je sada izgubljena?

Kako su graditelji Ollantaytamboa uspjeli da donesu megalitsko kamenje iz kamenoloma, koje se nalazi na drugoj planini preko ravnice na visini od 2.800 metara?

Oni su morali prvo da isklešu kamenje iz planine, da ga prenesu preko ravnice, zatim preko rijeke i da ih podignu visoko u planinu.

Ollantaytambo je zaista čudo inžinjerstva i arhitekture, koje je ujedno i tvrđava i složeni grad, a i dan-danas postoje mnoga pitanja o ovom drevnom nalazištu.

Prema riječima mnogih arheologa, koji su imali to zadovoljstvo da ispitaju ove nevjerovatne ruševine, drevni graditelji u Ollantaytambou su uspjeli sve to uraditi pomoću kamenih i bronzanih alata.

U to je prilično teško povjerovati, jer mi ni sa današnjom opremom ne možemo da stvorimo ono što su oni napravili prije nekoliko hiljada godina.

Da li je moguće da je drevna ljudska rasa posjedovala neku vrstu tehnologije koja joj je omogućavala da kleše kamenje, da ga oblikuje i prenosi preko velikih udaljenosti?

Izvor: webtribune.rs