Od njega je novac pozajmljivao i Julije Cezar: Ko je bio najbogatiji čovjek u rimskoj istoriji?
U istoriji je ostao upamćen kao najbogatiji čovjek Rima, a ono što ga izdvaja od drugih konkurenata je bezgranična pohlepa i beskrupuloznost koju je pokazao tokom sticanja bogatstva. Njegovo ime je Marko Licinije Kras.
Njegova porodica je imala slavno plemićko porijeklo. Ipak, bogatstvo koje je stekao otac Marka Licinija Krasa, Pontifeks Maksimus i konzul Publije Licinije Kras krajem 3. vijeka p.n.e., vremenom je nestalo. To ga, međutim, nije spriječilo da izgradi uspješnu političku karijeru, bar dok 87. godine p.n.e. nije izbio građanski rat u kome su on i jedan od njegovih sinova izgubili živote.
Vrijeme je za osvetu
Marko Licinije Kras je nakon smrti oca i brata postao svjestan da mu je život u opasnosti dokle god se nalazi u Rimu, stoga se sklonio u Hispaniju. Iz straha da bi čak i tamo neprijatelji mogli da ga nađu, osam mjeseci se zajedno sa tri prijatelja i deset robova skrivao u pećini blizu Malage. Tek nakon što je Kina ubijen 84. godine p.n.e., mogao je bezbjedno da se vrati u svoj dom.
Sloboda nije bila jedina pogodnost koju je stekao, veći i politički položaj. Sada su gonjeni neprijatelji, a sam Sula je protiv njih primjenio proceduru proskripcije – javni spisak ljudi koji su proglašeni odmetnicima, a koje je svako mogao da ubije i čija je imovina konfiskovana.
Oko 40 senatora, 1.600 vojnika i 4.000 građana pretrpilo je ovu vrstu kazne, a njihova imovina je privukla mnogobrojne kupce. Tada je i Kras započeo unosan posao – eksproprijaciju, zaplijenu i kupovinu imovine bogatih građana po veoma niskim cijenama – što mu je donijelo neizmjerno bogatstvo.
Nakon što je Sula imenovao još 300 novih senatora, kurija je dostigla 600 članova. Ovi novi članovi su morali da njeguju plemenit i dostojanstven imidž, zbog čega su bili zainteresovani za kupovinu konfiskovanih palata i imanja. Kras je iskoristio priliku i svoje novostečene vile je preprodao po mnogostruko većim cijenama.
Pored toga on je shvatio i da su požari i urušavanje kuća u Rimu neizbježni, stoga je počeo da otkupljuje spaljene zgrade ali i one pored njih – koje su vlasnici davali po niskim cijenama jer su bili u strahu iščekivajući najgore. Ubrzo je veći dio Rima postao njegov. Istovremeno je stvorio tim od 500 robova i graditelja čiji posao je bio da raščiste parcele i zgrade – a zatim ih iznajmljuju ili prodaju.
Robovlasnik i zelenaš
Pored nekretnina, posjedovao je i rudnike srebra u Hispaniji. Plutarh navodi da ova bogatsva nisu ništa u poređenju sa količinom kvalifikovanih robova koje je posjedovao. Kras je prema njegovim navodima lično brinuo da svaki od njih prođe kroz određene obuke kako bi se specijalizovali u određenoj oblasti. Njegovi robovi su bili pisari, kujundžije, administratori, poslužitelji, čistači. Zahvaljujući ogromnom kapitalu koji je prikupio, vremenom je počeo da se bavi i zelenaštvom.
Naplaćivao je ogromne kamate, ali je pozajmice koristio i da bi stekao političke saveznike – poput Gaja Julija Cezera kom je na početku karijere pozajmio 830 talenata. Ipak, i pored sve pohlepe Kras je uspio da pridobije naklonost naroda kako bi postigao svoje ciljeve. Priređivao je velike svečanosti i iz sopstvenih sredstava nabavljao žito. Ova velikodušnost mu je pomogla da obezbijedi potrebne glasove kako bi bio izabran za cenzora.
Krasov kraj
U godinama koje su usljedile, Kras je stekao istaknutu ulogu u politici. Godine 59. p.n.e. bio je dio prvog trijumvirata, zajedno sa Pompejem i Cezarom. Četiri godine kasnije poltika mu je otvorila put ka ambicioznom poduhvatu – ratu protiv Parćana. Ali kampanja je završena katastrofalnim porazom u bici kod Karasa, nakon čega je Kras uhvaćen i pogubljen.
Antički istoričari nude dvije verzije njegove smrti. Prema Plutarhovim riječima, otmičari su mu odsjekli glavu i ruku i poslali ih partskom kralju. Kasije Dion s druge strane navodi da su Parti, svjesni njegove reputacije sipali rastopljeno zlato u njegovo grlo kako bi mu utolili žeđ za bogatstvom.
Izvor: nationalgeographic.rs
