Nuklearno naoružanje i NLO: Veza između ove dvije stvari je izvanredno dobro dokumentovana

Velika većina ljudi širom svijeta nije ni svjesna njenog postojanja, ali veza između NLO-a i nuklearnog naoružanja sada je izvanredno dobro dokumentovana.

Dosjei Američkog vazduhoplovstva (U.S. Air Force; USAF), FBI-a i CIA-e koji su deklasifikovani na osnovu Akta o slobodi informisanja, utvrdili su uvjerljiv, tekući obrazac aktivnosti NLO-a kod američkih položaja s nuklearnim oružjem, unazad sve do decembra 1948. Tokom više od 35 godina Robert Hastings je intervjuisao bivše i penzionisano osoblje iz Američkog vazduhoplovstva po pitanju njihove direktne ili indirektne uključenosti u slučajeve viđenja NLO-a vezane uz nuklearno oružje. Ti pojedinci – od bivših pilota do penzionisanih pukovnika – izvještavaju o izvanrednim susretima koji imaju očite implikacije na nacionalnu sigurnost. U stvari, kad se dovedu do svog logičkog zaključka, ti objavljeni incidenti imaju planetarne implikacije, uzmu li se u obzir užasavajući ishodi koji bi proizašli iz totalnog, globalnog nuklearnog rata.

U vrijeme tih istraživanja Roberta Hastingsa, njegovi bivši ili penzionisani izvori iz USAF-a držali su pozicije koje su se kretale od oficira za lansiranje nuklearnih projektila i ciljanje preko osoblja za održavanje projektila, do policije za sigurnost projektila. Opisani incidenti javljali su se kod Malmstroma, Minota, F.E. Warrena, Ellswortha, Vandenberga i Wal­ker AFB-a, između 1963. i 1996. Drugi izvori su bili stacionirani kod Wurtsmitha i Loring AFB-a, gdje su tokom ere Hladnog rata bili smješteni nuklearni bombarderi B-52.

U aprilu 2009. Robert Hastings je intervjuisao pre­ko 100 osoba koje su bile uključene u razne incidente vezane uz NLO-e kod baza Strateške vazdušne komande ili kod zabačenih položaja s interkontinentalnim balističkim projektilima (ICBM). Ovdje je Robert Hastings za prikaz odabrao izjavu jedne od tih osoba. Izjavu daje – pomalo nerado – neko kome je američka Vlada povjerila funkcionisanje naoružanja za masovno uništenje – David H. Schuur, koji govori:

“Što se tiče incidenta, ovo je ono najbolje čega se sjećam o tome: Alpha kapsula, koja je bila istočno od nas, izvijestila je po PAS-u – primarnom sistemu uzbunjivanja – da njihovo osoblje za sigurnost opaža veliki sjajni objekt kako lebdi iznad nekih od njihovih položaja s projektilima. Kretao se od projektila do projektila. Mislim da je Alpha posada za projektile takođe izvijestila da primaju ‘sumnjive pokazatelje’ na njihovoj konzoli za kontrolu projektila, ali nisam siguran. Znam da je nekoliko minuta kasnije naša kapsula imala su­mnjive pokazatelje – anomalna očitavanja – sa nekih od naših projektila.”

Robert Hastings je zamolio Schuura da objasni PAS. On je rekao: “To je bila jedna otvorena linija između komande SAC-a i vazduhoplovnih komandnih stanica. U svakoj lansirnoj kapsuli postojao je zvučnik i kad su komandne stanice slale naredbu, ili šta god, mogli smo to čuti. Kad su u Alphi imali viđenja NLO-a, uzbunili su komandnu stanicu, u koje vrijeme je komandna stanica nazvala glavni štab SAC-a. Tako, kad je izašao izvještaj o viđenju, svi mi smo ga čuli na PAS-u.”

Schuur je nastavio: “Ali, to nisu bili samo Alpha i Echo. Tokom narednog sata ili tako nekako – ne sjećam se tačno koliko je to dugo trajalo – sa svih lansirnih položaja izvijestili su da su njihove ekipe za uzbunjivanje opažali NLO iznad njihovih postrojenja. Kako je objekt prolazio iznad svakog lansirnog područja, mogla se pratiti njegova putanja putem izvještaja na PAS-u. Objekt se kretao preko čitavog krila, od jugoistoka prema sjeverozapadu, slijedeći razmještaj krila. Što se tiče našeg položaja, Echo, neko­liko minuta nakon saslušanja izvještaja iz Alphae, primio sam poziv od sigurnosti odozgo da se velika bijela svjetlost – zapravo, tačnije bi bilo reći veliki, sjajni objekt – nalazi na nebu, istočno od postrojenja za kontrolu lansiranja. Kad je stražar nazvao dole, može biti da je koristio izraz ‘NLO’, ali ne sjećam se tačno. Nije opisao njegov oblik ili visinu, jer je bio predaleko. Nikad nije došao dovoljno blizu LCF-u da bi se vidio bilo kakav detalj. Kad je bio najbliže, bilo je to dvije, tri, mozda četiri milje daleko od nas, blizu jedne lokacije s projektilima. Međutim, kad je objekt prošao iznad našeg položaja počeli smo na našoj konzoli primati brojne sumnjive pokazatelje. Objekt je očigledno slao nekakvu vrstu signala u svaki projektil.

Objekt nije provjerio sve pro­jektile, ali bilo ih je nekoliko koje jest. Možda šest ili sedam, osam. Možda ih je svih deset bilo provjereno, mislim da nije. Kako je ta stvar prolazila iznad svake od lokacija s projektilom, počeli bismo primati nepredvidive pokazate­lje za taj pojedini projektil. Nekoliko sekundi poslije opet se sve vratilo na normalu. No, onda je sljedeći projektil davao sumnjive pokazatelje, tako da se objekt očito premjestio do njega i učnio mu istu stvar. Zatim na sljedeći projektil i tako redom. Bilo je to kao da objekt skenira svaki projektil, jednog po jednog. Unutrašnja sigurnost i Vanjska sigurnost i njihovi alarmi bili su aktivirani, ali imali smo ih svo vrije­me iz ovog ili onog razloga.

Međutim, posebno te noći morali smo aktivirati prekidač Inhibit’ (u prijevodu, ‘Spriječi’) zbog toga što smo dobili pokaza­telje Launch in Progress’ (u prijevodu, ‘Lansiranje u toku’)! Nakon nekoliko minuta NLO je prešao sjeverozapadno od nas i svi pokazatelji su se vratili na normalu.”

Robert Hastings je želio biti siguran u ono što mi je upravo bilo rečeno, pa je upitao Schu­ura: “Dakle, ako dobijete pokazatelj ‘Lansiranje u toku’, da li to znači da je lansirna sekvenca pokrenuta – da se projektil priprema za lansiranje?” Schuur je odgovorio: “To znači da je projektil primio signal za lansiranje. Kad se to dogodi mi dobijamo pokazatelj u kapsuli da je projektil primio komandu za lansiranje. Ako se to dogodi, bez propisanog ovlaštenja, okrećete ono što se naziva prekidač ‘Inhibit’ kako biste odložili lansiranje na određeni vremenski period. Ako komanda ‘inhibit’ ulazi iz druge lansirne kapsule to u cjelosti prekida lansiranje. Ali, ako ta druga komanda ne uđe, projektil će čekati određeni vremenski period, a onda se automatski lansira po isteku tog razdoblja – teorijski. Naravno, te noći imali smo sve vrste drugih pokazatelja koji su dolazili od svakog projektila tako da bi se, u toj situaciji, lansiranje vjerovatno samo zaustavilo. Iskreno, ja ne znam.”

Hastings je upitao Schuura da li se je pokaza­telj ‘Lansiranje u toku’ ikada aktivirao bilo kojim drugim povodom, bilo prije ili poslije tog NLO incidenta, dok je bio na dužnosti uzbunjivanja. Odgovoreno mu je: “Ne, nikada”. Zatim je pitao Schuura da li je čuo da su ekipe za održavanje projektila morale zamijeniti komponente ili čitave sisteme u zahvaćenim projektilima – onima koji su stvorili sumnjiva očitavanja. Odgovorio je: “Ne. Ako se to dogodilo, nikada nisam čuo za to. Po povratku u bazu, idućeg dana, mog komandanta i mene presreo je oficir za operacije, i on je samo rekao: ‘Ništa se nije dogodilo, nemamo o čemu razgovarati, do viđenja. Naši dnevnici i trake bili su izručeni. Svaka kapsula je imala 24-satnu traku koja je, koliko se sjećam, zapisivala komunikacije koje su išle preko sistema PAS, tako da bi svi izvještaji trebali biti na toj traci. Ali, u biti nam je rečeno da se te noći ništa nije dogodilo i da se o tome više ne raspravlja. Bio je to događaj koji se nije dogodio. Nikada nismo bili saslušavani od strane OSI-a ili bilo koga drugog. Samo smo otišli kući. Većina posada za projektile koje su se vraćale povukle su se u bazu iz svojih postrojenja, tako da su sve one stizale u različita vremena. Nije bilo grupnog saslušavanja za koje bih ja znao. Nikad nisam čuo bilo što drugo o tom inci­dentu.”

Robert Hastings je zapitao Schuura: “Znam da niste dobili nikakvu povratnu informaciju od svojih nadređenih, ali šta je vaša lična procjena tog događaja?” Odgovorieno mu je: “Oh, mislim da je nešto bilo tamo gore, uh, skeniranje projektila, motrenje šta se događa. Neka vrsta procesa skeniranja.” Robert Hastings je zatim pitao Schuura šta misli, da li je aktiviranje lansiranja bilo slučajno ili namjerno? Izgledalo je da je Schuur bio iznenađen ovim pitanjem, a zatim je rekao: “Mislim da ga je upravo skeni­ranje pokrenulo. Pokrenulo je svakakve stvari, dobijali smo sve vrste pokazatelja. Odašiljana je neka vrsta signala s NLO-a prema projektilu koji su nehotice pokrenuli aktivaciju lansiranja, ali ja ne mislim da je to bilo namjerno. Nadam se da nije! To bi bilo …”, Schuur nije dovršio rečenicu. Glas mu se prekinuo i uputio je duboki pogled.

Očito, pomisao da su oni u NLO-u mogli namjerno pokušati lansirati njegove nuklearne projektile te noći potaknula ga je da zastane – i, vjerovatno, da se naježi – više od 40 godina poslije. Hastings je prihvatio Schuurov izvještaj kao vjerodostojan, ali, naravno, pokušao je pronaći i druge bivše članove niegove eskadrile koji su voljni to potvrditi.

Schuur je iskreno priznao da je čekao otprilike pet godina prije nego što je kontaktirao Roberta. Bilo je to tek nakon drugog objavljenog zahtjeva za informaciju od bivših penzionisanih projektilaca USAF-a, kad je odlučio da se rastereti. Taj kolebljivi odgovor nije netipičan. Mnogi od bivših izvora iz redova oficira za lansiranje projektila nisu rado ili olako odavali svoja iskustva s NLO-ima, zbog ovog ili onog razloga. Praktički svi drugi izvori, bivši oficiri iz USAF-a, koji su spomenuli očito uplitanje NLO-a u njihove nukle­arne projektile izjavljuju da su ICBM-i usljed kvarova u sistemima vođenja i kontrole (G&C) uklanjali ‘status uzbune’ i zbog toga ih se nije moglo lansirat­i.

Koliko je poznato, Schuurovo svjedočanstvo predstavlja jedini vje­rodostojni izvještaj koji je zabilježen o NLO-u koji je privremeno aktivirao američki nuklearni projektil. Međutim, treba reći, postoji jedan drugi pouzdani izvještaj o jednom takvom aktiviranju – u bivšoj sovjetskoj Ukrajini. Taj incident suj obelodanila dva penzionisana oficira bivše Sovjetske armije, novinarima koji rade za Američku televizijsku mrežu ABC-TV.

Izvor: conopljanews.net/pozitivno.ba